Dragi moj Rero, kažu da porodicu često ne čini samo krv, nego ljubav, poštovanje i ono posebno mjesto koje neko zauzme u čovjekovom srcu. Ti si u mom srcu imao upravo takvo mjesto. Nisi mi bio otac, a voljeli smo se kao otac i sin. Iskreno, tiho, ljudski i duboko. Bio si plemenit, pametan, obrazovan, duhovit i vedar čovjek. Dobro društvo, dobar prijatelj i još bolji insan. Znao si unijeti mir, osmijeh i toplinu među ljude. I baš takvog ću te pamtiti — nasmijanog, dostojanstvenog, mudrog i dobrog. Hvala ti za svu ljubav, pažnju, savjete i dobrotu koju si mi davao. Odlaze ljudi, ali ne odlazi ono što su nam značili. Neka ti je vječni rahmet i laka zemlja bosanska.