Darko Mirković: Trebao sam da radim na rudniku, srećom nisu me zaposlili
Umjesto unaprijed zacrtanog puta, uslijedile su godine tokom kojih je, kako kaže, pokušavao pronaći vlastiti pravac
Dodajte Oslobodjenje.ba u omiljene izvore na Google-uDarko Mirković je predavač, trener, preduzetnik i regionalni master partner Briana Tracya, sa više od 20 godina iskustva u radu sa ljudima, liderstvu, prodaji i ličnom razvoju. Kroz više od dvije decenije rada sarađivao je sa više od 210 kompanija i radio sa više od 50.000 ljudi kroz treninge, keynote predavanja, radionice i razvojne programe, a danas je za nas ispričao kako se baš tu našao.
Rođen je i odrastao u selu Kadina Luka kod Ljiga u Srbiji, u skromnoj seoskoj porodici i okruženju u kojem su životne mogućnosti često bile određene strahovima, okolnostima i granicama koje su drugi postavljali. Veoma rano počeo je da preispituje te granice i da traži odgovor na pitanje koliko čovjek zaista može da postane više od onoga što mu je životom dato.
Životni put Mirkovića mogao je izgledati potpuno drugačije, i otac i djed radili su u rudnicima i kamenolomima, a sličan put bio je pripremljen i za njega.
- Pa ja sam pripreman da se zaposlim u Kolubari, to je rudarski kombinat. Zato što oni su imali bolje plate, imali su autobuse koji su ih vozili na posao. Imali su barake u kojima su radili zimi, imali su beneficije. Bolju radnu uniformu i tako dalje. Moj pokojni otac i deda su radili dosta u kamenolomima i uvek je tu bilo onako dosta teškog fizičkog rada, dosta odricanja, što na poslu, što mimo posla, jer smo odrasli na selu gde su sve domaće životinje, a treba to sve nahraniti i tako dalje. I pripreman sam za Kolubaru. Međutim, hvala bogu nisu uspeli da me zaposle. Dugo sam lutao i tražio sebe, prisjetio se Mirković.
Umjesto unaprijed zacrtanog puta, uslijedile su godine tokom kojih je, kako kaže, pokušavao pronaći vlastiti pravac.
- Prve 33 godine života nisam imao pojma kuda idem i gde treba da stignem. Imao sam jedan strašan nagon da negde stignem, ali nisam znao gde treba da stignem, govori Mirković.
Prekretnica se dogodila upravo početkom tridesetih, kada je odlučio da više ne traži odgovornost za svoj život izvan sebe.
- Sa 33 godine nešto je kliknulo da preuzmem 100 posto odgovornost za svoj život, priča on.
Tu ideju opisuje slikovito, govoreći da mnogi ljudi nakon odrastanja nastavljaju tražiti nekoga na koga će prenijeti odgovornost.
- Ja volim danas često da kažem na predavanjima da ljudi kad se rode imaju pupčanu vrpcu, pa kad im iseku onu pupčanu vrpcu, većina ljudi uzme onu pupčanu vrpcu i gleda gde će da se utakne, da nastavi i dalje da se hrani na tuđoj odgovornosti, ispričao je Mirković.
Ipak, njegova priča nije samo priča o poslovnom uspjehu. Jedno od važnih životnih poglavlja bio je njegov odlazak u Ameriku, zemlju koju je dugo sanjao. Paradoksalno, upravo mu je iskustvo života tamo pomoglo da shvati da ono što je godinama želio možda nije ono što mu zaista treba. Odluku o povratku donio je nakon neobičnog eksperimenta sa bacanjem novčića - ne zato što je novčić odlučio umjesto njega, već zato što mu je njegova vlastita reakcija na rezultat pokazala šta zapravo želi.
O svemu tome ove srijede u 20 sati u podcastu Životna škola na www.oslobodjenje.ba te na platformama YouTube, Apple Podcasts, YouTube audio, Deezer, Spotify, Podcast Index, Amazon Music, TuneIn + Alexa, Podcast Addict, Podchaser, Pocket Casts, Listen Notes i Player FM.

Komentari (1)
Zanimljivo je čuti uspješnu osobu koja otvoreno kaže da godinama nije znala šta želi.