Strogo čuvana tajna, danas hit među turistima: Tuneli skrivaju priču iz Jugoslavije

Dugi otok poznat je po brojnim prirodnim ljepotama i turističkim atrakcijama, ali njegove stijene kriju i mnogo manje poznatu priču.

U njihovoj unutrašnjosti nalaze se čak tri velika vojna potkopa koja su nekada služila za zaklon ratnih brodova, a u pojedinim slučajevima i podmornica.

Potkopi Paprenica, Kašin i Zagračina nalaze se na području Dragova i Božave, a građeni su tokom hladnog rata, u periodu kada je Jugoslavenska narodna armija duž Jadrana gradila mrežu skrivenih pomorskih objekata.

Vis, Lastovo, područje Ploča, Pelješca, Brač i ovi na Dugom otoku, to su sve potkopi koji su rađeni do 70-ih godina prošlog stoljeća. Tako su i ova tri, Paprenica, Kašin i Zagračina kod Dragova, odnosno Božave za zaklon – objasnio je Ivica Luković, umirovljeni kapetan fregate Hrvatske ratne mornarice.

Luković je prije i tokom rata u Bosni i Hercegovini radio na poslovima povezanim s pomorskom odbranom ovog područja.

Prema njegovim riječima, potkope je izgradila Jugoslavenska narodna armija, a pojedini su povremeno korišteni i početkom rata u Hrvatskoj.

Znali bi navraćati. Onog momenta kad smo mi počeli gospodariti ovim područjem, organizirali smo preko Božavljana dnevno motrenje tih potkopa da bi, u slučaju da je neko od naših Hrvata koji su bili u Jugoslavenskoj ratnoj mornarici pobjegao, onda se trebalo odmah sakriti od aviona – ispričao je.

Dodaje da su potkopi korišteni i nakon formiranja prvog odreda naoružanih brodova.

Kad smo mi oformili prvi odred naoružanih brodova, onda smo vrlo često tamo bazirali – kazao je.

Nekada vojni objekti, danas turistička atrakcija

Ono što je nekada bilo dio vojne infrastrukture danas sve više privlači turiste.

Jedan od prvih koji je počeo organizirati turističke ture do Dugog otoka i njegovih vojnih potkopa jeste Marko Školjarev iz Kali.

Kao sin ribara i pomorac po struci i opredjeljenju, odlučio je svoje iskustvo na moru usmjeriti prema turistima.

Ja nisam htio u ribe, nisam htio na dugu plovidbu, nego sam se bazirao na turiste, na goste i nekako radim ono što volim. Vidimo reakcije i ushićenja, a neki se boje. Ljudi su različitih osjećaja kada dođu tu – ispričao je Školjarev.

Unutrašnjost tunela kod posjetilaca često izaziva različite reakcije.

Mračna atmosfera, duboki tuneli i šišmiši koji povremeno prolete iznad glava stvaraju pomalo jeziv ambijent.

Ipak, danas su potkopi prvenstveno turistička atrakcija i dio historijske baštine.

Luković kaže da se ne sjeća da su prostorije unutar potkopa ikada služile kao tamnice za zatvaranje vojnika.

Bili su čisti zakloni, za razliku od nekih lokacija na Visu koji su bili prave male baze sa svom logističkom pričuvom – kazao je.

Posebnost potkopa Zagračina je i prirodni izvor pitke vode koji se nalazi otprilike na polovini tunela.

Domaći ih pamte kao sklonište od nevremena

Iako su građeni iz vojnih razloga, potkopi su s vremenom postali dio svakodnevnog života lokalnog stanovništva.

Mještani Božave odavno ih koriste kao zaklon za ribarske brodove kada more postane nemirno.

Ovo je u dosta često slučajeva sklonište za ribare u neveri, kad bježe iz kulfa, kako mi kažemo, i dolaze tu. Bilo bi super kad bi se malo obnovilo jer ovo je značajna tačka i za turiste i za domaćeg čovjeka – naglasio je Školjarev.

Danas kroz pojedine potkope prolaze i turističke brodice.

Iskusnim skiperima manevrisanje kroz tunele ne predstavlja veliki problem, iako neki od njih dosežu stotinjak metara dužine i tokom sezone znaju biti veoma prometni.

Nema divljanja u tunelu. Uglavnom bude gužva, u najgorem slučaju budu jedrilice s obje strane pa moramo otići u neki drugi tunel – opisao je skiper Lovre Dundov.

Prvi raketni čamac ušao 1988. godine

Potkop Paprenica u Dragovama ima i zanimljivu historiju.

Prvi raketni čamac Jugoslavenske narodne armije u njega je ušao 1988. godine, dok je prije toga pristup bio dopušten uglavnom ljudima koji su učestvovali u njegovoj izgradnji.

Koliko je gradnja ovakvih objekata bila zahtjevna najbolje govori činjenica da su tuneli probijani direktno kroz živu stijenu.

Treba se samo sjetiti koji je to znoj, trud i muka, odnosno znoj i pitanje kojih ljudi, mornara, vojnika običnih i tako dalje, koji su trud uložili da se to iskopa jer to je u živoj stijeni – istakao je Luković.

Danas ono što je nekada predstavljalo važan dio vojne infrastrukture privlači potpuno drugačiju publiku.

Dva potkopa na Dugom otoku već su otvorena posjetiocima kroz turističke ture, dok treći ostaje kao još jedna tajna koju posjetioci mogu otkriti tokom svoje historijsko-morske avanture.