Foto podsjetnik na jesen, posljednje zrake sunca i uvertira u maglovite dane

Jesen u Sarajevu nije samo smjena boja na drveću nego i vrijeme u kojem grad dobija drugačiji ritam. Dok jedni uživaju u posljednjim sunčanim danima, drugi se pripremaju za hladnije mjesece. Te prizore kroz objektiv je zabilježio fotoreporter Oslobodjenja.ba Admir Kuburović.

ŠARM NE POZNAJE GODINEJesen u Sarajevu u znaku elegantnih dama, osmijeha i šetnji sa dragim ljudima

Jesen je posljednji pozdrav suncu, prilika da uhvatimo još koju toplu zraku, uživamo u prirodi i uberemo njene plodove. Sarajevo u ovo doba godine ima poseban šarm. O njegovoj duši često govore i oni koji ga posjećuju i oni koji u njemu žive, ali čini se da upravo u jesen ona dobija neke nove nijanse.

Na granici između godišnjih doba, nakon užurbanog ljeta, jesen dolazi kao postepeno privikavanje na zimu. Grad još nije spreman odreći se sunca, pa se svaki topliji dan koristi za boravak na otvorenom. Parkovi mijenjaju boje, lišće prekriva staze, a popodnevna svjetlost na trenutke učini da svakodnevni prizori izgledaju kao da ih prvi put posmatramo.

Sarajevo svoju posebnost ne otkriva nužno na mjestima na koja se izvode gosti niti samo u pogledima s okolnih vidikovaca. Ponekad je dovoljno zastati u parku i posmatrati čovjeka koji hrani golubove ili prolaznika koji na trenutak nestane iza grana. Grad se tada ne trudi ostaviti utisak. Jednostavno živi.

Možda se upravo u tome krije dio njegovog šarma. Sarajevo je istovremeno mjesto kroz koje prolazimo i mjesto na kojem ostajemo duže nego što smo planirali. Kafa se rijetko završava onda kada je popijemo, razgovori se produžavaju, a i obična šetnja može biti razlog da promijenimo put do kuće. Dolaskom jeseni te navike ne nestaju, nego se prilagođavaju vremenu. Bašte se polako prazne, iz ormara se izvlače topliji komadi odjeće, a sunčana mjesta postaju traženija nego inače.

Grad se za zimu priprema postepeno. U toj smjeni godišnjih doba ima nečeg što lako previdimo kada svakodnevicu posmatramo samo kao niz obaveza. Drveće ostaje bez lišća, parkovi mijenjaju izgled, a poznate ulice dobijaju drugačiju scenografiju. Ipak, život se nastavlja istim putem, kroz male rituale i susrete koji čine grad više od njegovih zgrada i panorama.

Objektiv fotoreportera Oslobodjenja.ba Admira Kuburovića bilježi upravo takve trenutke. Njegove fotografije otkrivaju Sarajevo kroz prizore koji bi u svakodnevnoj žurbi lako mogli ostati nezapaženi. U njima grad nije samo arhitektura ili zbir poznatih mjesta već i čovjek na klupi, radnik na ulici, golubovi okupljeni oko prolaznika i krošnje koje polako mijenjaju boju. To su kadrovi svakodnevice koji ne traže posebno objašnjenje, ali nas pozivaju da se na njima zadržimo malo duže.

Svako, uostalom, jesen doživljava na svoj način. Nekome je to period inspiracije, šetnji i fotografisanja, nekome vrijeme da završi ono što je odgađao tokom ljeta, a nekome tek uvod u ozbiljnije pripreme za hladne mjesece. U Sarajevu, međutim, postoji i ona manje romantična strana ovog godišnjeg doba.

Jer jesen nije samo uvod u zimu nego i podsjetnik na ono što Sarajevo čeka kada počne sezona grijanja. S hladnijim danima dolaze i smog i dim, pa se pogled na okolna brda nerijetko zamijeni pogledom kroz sivilo. Čini se da grad, prije nego što navuče svoj zimski kaput, ima još nekoliko sedmica da pokaže lice koje bismo rado sačuvali tokom cijele godine.

Zato, dok nas popodnevno sunce još služi, možda nije loše iskoristiti ga za šetnju, kafu ili nekoliko trenutaka u parku. Napuniti baterije, kako one na telefonu tako i one vlastite, nikada nije naodmet. Zima će ionako doći, bez obzira na to jesmo li spremni. A ako nas pritom dočeka i sarajevski smog, barem ćemo imati fotografije da se podsjetimo kako je grad izgledao dok se kroz njega još moglo gledati u daljinu.