Prirodni fenomen koji povezuje Hrvatsku i BiH, ova rijeka izvire pet puta i ima više imena

Bosna i Hercegovina i Hrvatska dijele brojne prirodne fenomene, a među njima se posebno izdvaja rijeka Vrljika, krška ponornica koja svojim tokom prolazi kroz dvije države, više puta mijenja ime i izvire iz čak pet stalnih izvora.

Ova rijeka nastaje u Imotsko-bekijskom polju, gdje se nalazi pet izvora – Vučja Draga, Jauk, Utopišće, Opačac i Dva oka (Jezerine). Svi su smješteni na prostoru od oko 500 metara. Najveći među njima je Opačac, dok su Dva oka poznata po dva gotovo savršeno okrugla vrela udaljena manje od jednog metra jedno od drugog. Uz stalne izvore, Vrljika se puni i povremenim izvorima Čečuk i Draga koji se pojavljuju nakon obilnijih padavina.

Rijeka je duga 20 kilometara, a njeno porječje obuhvata površinu od 365 kvadratnih kilometara. Tokom svog puta prolazi kroz Imotsko polje, a kod mjesta Zmijavci dobija novo ime – Matica. Na rubu Bekijskog polja ponire u podzemlje, nakon čega ponovo izbija na površinu u Bosni i Hercegovini kao Tihaljina u Peć Mlinima, da bi se kasnije prema Neretvi kretala pod imenom Trebižat.

Dio toka Vrljike, od izvora do mosta na Perinuši, zaštićen je kao Posebni ihtiološki rezervat još od 1971. godine. Zbog izolovanosti od drugih vodotokova, u rijeci žive brojne endemske vrste riba. Među njima se posebno izdvaja mekousna pastrva, jedna od najvećih pastrva jadranskog sliva. Prisutne su i imotska gaovica, basak i makal, kao i štuke, riječni rakovi i žabe.

Uz bogat životinjski svijet, područje nastanjuju i brojne vrste ptica. Tokom zime u donjem dijelu rijeke okupljaju se patke i guske na migracijskom putu prema moru, a zabilježene su i vrste poput malog gnjurca, kokošice, mlakuše te velikog i malog djetlića. Na obalama rastu trska, šaš, rogoz, vrba, jablan, kadulja, gospina trava i ružmarin.

Vrljika se smatra ključnim izvorom života za Imotsku krajinu. Glavni izvor Opačac vodom opskrbljuje oko 98 posto stanovništva tog područja, odnosno približno 30.000 ljudi. Prema dostupnim podacima, presušio je samo jednom, i to na četiri sata nakon vrlo snažnog zemljotresa.

Osim Vrljike, među prirodnim posebnostima ovog kraja nalazi se i Prološko blato, zaštićeno močvarno i poplavno područje na zapadu Imotskog polja. Tokom zime i proljeća ispunjeno je vodom dubine do šest metara, dok se u toplijem dijelu godine najvećim dijelom povlači. U njegovom najzapadnijem dijelu nalazi se Prološko jezero, čija dubina doseže i do 35 metara.

Na sjevernoj obali jezera nalazi se brežuljak Manastir koji se za vrijeme visokog vodostaja pretvara u otočić. Na njemu su sačuvani ostaci franjevačkog samostana, koji predstavlja važan dio kulturne baštine Imotske krajine.