Ovaj otok je greškom nestao s karata, a odigrao je historijsku ulogu u poznatoj pobuni

Pitcairn se danas ubraja među najizolovanija naseljena mjesta na svijetu, a najpoznatiji je po tome što su upravo na tom otoku utočište pronašli pobunjenici s britanskog broda Bounty. Ipak, historija ovog udaljenog mjesta počela je više od dvije decenije prije poznate pobune.

Britanski istraživački brod HMS Swallow prvi je put zabilježio položaj otoka 3. jula 1767. godine. Ime je dobio po Robertu Pitcairnu, petnaestogodišnjem kadetu koji ga je prvi ugledao s palube broda. Taj događaj tada nije djelovao posebno važan, ali će kasnije postati dio jedne od najpoznatijih pomorskih priča.

Ekspediciju je predvodio britanski kapetan Philip Carteret, koji je istraživao južni Pacifik nakon što se njegov brod odvojio od ostatka ekspedicije. Posada je tog 3. jula ugledala mali vulkanski otok, okružen strmim liticama i snažnim valovima, zbog čega iskrcavanje nije bilo moguće.

Carteret je otok nazvao Pitcairnovim u čast mladog Roberta Pitcairna, koji je prvi primijetio kopno. Robert Pitcairn, međutim, nije doživio zreliju dob. Nekoliko godina kasnije nestao je na moru tokom drugog putovanja, a njegova sudbina nikada nije razjašnjena.

Jedan od najvažnijih detalja u priči o Pitcairnu bila je greška u određivanju njegovog položaja. Carteret nije imao tada novi morski hronometar, pa je geografska dužina pogrešno izračunata. Otok je na kartama završio više od 300 kilometara zapadnije od mjesta na kojem se zaista nalazi.

Ta greška imala je velike posljedice. Brojni pomorci, među njima i kapetan James Cook, kasnije su pokušavali pronaći Pitcairn, ali bez uspjeha, jer su se oslanjali na netačne karte. Otok je tako, iako upisan na pomorske zemljovide, praktično nestao iz svijeta.

Dvadeset i dvije godine nakon što je HMS Swallow zabilježio Pitcairn, na britanskom brodu HMS Bounty dogodila se jedna od najpoznatijih pobuna u pomorskoj historiji. Dio posade, predvođen Fletcherom Christianom, preuzeo je brod od kapetana Williama Bligha i krenuo u potragu za mjestom na kojem ih britanska mornarica neće pronaći.

U januaru 1790. godine pobunjenici su stigli na Pitcairn. Zbog pogrešno označenog položaja otoka na kartama zaključili su da se radi o idealnom skrovištu. Nakon iskrcavanja zapalili su Bounty, kako niko ne bi mogao napustiti otok niti otkriti gdje se nalaze.

Prve godine života na Pitcairnu bile su izuzetno teške. Sukobi između britanskih mornara i Tahićana, bolesti, alkohol i nasilje odnijeli su živote većine prvih doseljenika. Do početka 19. stoljeća od pobunjenika je živ ostao samo John Adams, koji je zajedno sa ženama i djecom postepeno izgradio novu zajednicu.

Pitcairn je i danas britanski prekomorski teritorij. Na njemu živi tek nekoliko desetaka stanovnika, uglavnom potomaka pobunjenika s Bountyja i njihovih tahićanskih partnerica.

Jedino naseljeno mjesto na otoku je Adamstown. Do njega se može stići samo brodom, jer Pitcairn nema aerodrom.

Iako se ime Pitcairna najčešće povezuje s pobunom na Bountyju, njegova priča počela je mnogo ranije, trenutkom kada je petnaestogodišnji mornarički kadet ugledao usamljeni otok usred Tihog okeana. Da položaj otoka tada nije pogrešno ucrtan, pobunjenici možda nikada ne bi pronašli svoje skrovište, a jedna od najpoznatijih pomorskih priča mogla je imati potpuno drugačiji kraj.