Ljubavna pisma otkrila novu stranu pomorske misterije koja je mučila Luja XVI

Dok je čekao pogubljenje na giljotini 21. januara 1793. godine, francuski kralj Luj XVI navodno je postavio pitanje koje je otkrivalo koliko mu je bilo stalo do jedne pomorske ekspedicije: "Ima li ikakvih vijesti o grofu de la Pérouseu? Njegova dva broda nestala su nekoliko godina ranije, a sudbina posade ostala je nepoznata."

Više od dva stoljeća kasnije, pronađena ljubavna pisma jednog od učesnika ekspedicije otkrivaju dosad manje poznatu, ličnu stranu tog historijskog poduhvata.

Riječ je o pismima Jean-Andréa Mongeza, francuskog naučnika i crkvenog kanonika koji je učestvovao u ekspediciji. Pisma su bila upućena Louise Victoire Le Cloustier, udatoj kćerki aristokratske porodice iz Rouena. Pronađena su skrivena u knjizi gravura iz 19. stoljeća, tokom priprema za aukcijsku prodaju u Parizu.

Stručnjak za knjige i rukopise Ludovic Miran otkriće je opisao kao izuzetno rijetko. Dok se većina sačuvanih dokumenata s ekspedicije bavi naučnim pitanjima, ova prepiska pruža uvid u osjećaje, odnose i lične dileme jednog od njenih učesnika.

Putovanje koje je trebalo promijeniti historiju

Ekspediciju je 1785. godine pokrenuo Luj XVI, u vrijeme snažnog rivalstva Francuske i Britanije za pomorski utjecaj, nova trgovačka područja i kolonijalnu ekspanziju. Grof Jean-François de Galaup de la Pérouse, iskusni pomorski oficir i navigator, dobio je zadatak da istraži dijelove svijeta i nastavi geografska i naučna istraživanja koja je proslavio britanski kapetan James Cook.

Brodovi La Boussole i L’Astrolabe isplovili su iz Bresta 1. augusta 1785. godine. Na njima je bilo 225 članova posade, oficira i naučnika. Tokom gotovo tri godine slali su izvještaje s različitih lokacija, uključujući Aljasku, Kaliforniju, Aziju, Rusiju i Samou. Na jednom od zaustavljanja poginuli su kapetan L’Astrolabea i još 11 ljudi.

Ekspedicija je u martu 1788. godine napustila zaljev Botany u Australiji. Nakon toga brodovima se izgubio svaki trag. Vjeruje se da su se nekoliko mjeseci kasnije nasukali na koraljnim grebenima kod ostrva Vanikoro, istočno od Solomonskih ostrva. Olupine su otkrivene u 19. i 20. stoljeću, a identitet brodova potvrđen je 2005. godine. Ipak, brojna pitanja o posljednjim danima ekspedicije ostala su otvorena.

Iza naučne misije krila se i ljubavna priča

Mongezova pisma pokazuju da odlazak na opasno putovanje nije bio motiviran samo naučnom znatiželjom i željom za slavom. Prema tumačenju stručnjaka koji su proučavali prepisku, naučnik je imao blizak odnos s Louise Victoire Le Cloustier, a njihova veza bila je obilježena nesuglasicama i kajanjem.

U pismima joj je, kako navodi Miran, više puta obećavao da će se vratiti kao bolji čovjek. Takve poruke upućuju na to da je između njih postojao nerazriješen lični odnos, ali tačni razlozi njihovih nesuglasica nisu poznati.

Mongez je odlazak na ekspediciju povezao s ljubavlju prema slavi i željom za sticanjem novih znanja. Ipak, njegov naučni ugled i karijera već su bili izgrađeni, zbog čega stručnjaci smatraju da su lični motivi mogli imati značajnu ulogu u njegovoj odluci da se pridruži misiji.

Pisma su istovremeno svjedočanstvo o teškim uslovima putovanja. Mongez je opisivao nasilje kojem su članovi ekspedicije svjedočili, gubitke i razočaranje zbog slabih naučnih rezultata u odnosu na opasnosti kojima su bili izloženi. U posljednjem pismu, prema Miranovim riječima, izrazio je želju da se vrati kući, ocjenjujući da nesreće koje su ih pratile nisu bile nadoknađene ostvarenim rezultatima.

Pisma su sačuvana više od dva stoljeća

Louise Victoire Le Cloustier umrla je 1821. godine, ne dočekavši razjašnjenje sudbine ekspedicije. Ipak, sačuvala je pisma koja su, prema procjeni stručnjaka, pažljivo čuvana i vjerovatno skrivena od njenog supruga.

Aukcionar Benoît Derouineau pronašao ih je u naizgled običnoj knjizi gravura pripremljenoj za prodaju. U početku nije odmah prepoznao njihov značaj, ali način na koji su bila pohranjena ukazivao je na to da ih je neko želio sačuvati, a istovremeno skloniti od tuđih pogleda.

Pisma će biti ponuđena na aukciji u pariškom hotelu Drouot 17. novembra, kao jedinstvena cjelina. Njihova procijenjena vrijednost iznosi između 30.000 i 50.000 eura.

Ova prepiska možda neće riješiti sve nedoumice o nestanku La Pérousea i njegove posade, ali donosi nešto što su službeni izvještaji uglavnom izostavljali: priču o čovjeku koji je iza sebe ostavio naučne ambicije, opasno putovanje i osjećaje koje je pokušao sačuvati u pismima.