Koncept 15-minutnog grada: Ideja koja je postojala i u bivšoj Jugoslaviji

Prilikom kupovine stana ili kuće, mnogima je jedna od najvažnijih stavki blizina sadržaja neophodnih za svakodnevni život. Pod tim se podrazumijevaju škole, vrtići, zdravstvene ustanove, trgovine, javni prijevoz, sportski tereni i kulturni sadržaji.

Upravo na takvom principu razvijani su brojni gradovi u nekadašnjoj Jugoslaviji. Urbanisti su nastojali da naselja budu funkcionalne cjeline u kojima stanovnici većinu svojih potreba mogu zadovoljiti bez dugih putovanja, odnosno na pješačkoj udaljenosti od mjesta stanovanja.

Danas se sličan koncept, ali prilagođen savremenim izazovima, sve češće primjenjuje u evropskim metropolama pod nazivom "15-minutni grad".

Kako je nastala ideja?

Autor koncepta je profesor Carlos Moreno sa Panthéon-Sorbonne University. Iako nije urbanista ni arhitekta, Moreno se godinama bavi pametnim gradovima, umjetnom inteligencijom i robotikom.

Kroz istraživanja je zaključio da tehnologija sama po sebi ne može riješiti probleme modernih gradova. Smatrao je da je potrebno spojiti tehnološka rješenja s urbanističkim modelima koji čovjeka stavljaju u središte razvoja grada.

Tako je prije desetak godina nastala ideja 15-minutnog grada.

Šta zapravo znači 15-minutni grad?

Suština koncepta nije ograničavanje kretanja građana, kako to često tvrde različite teorije zavjere, već upravo suprotno – omogućavanje kvalitetnijeg i jednostavnijeg života.

Cilj je da stanovnik iz svog doma za najviše 15 minuta hoda može stići do:

* škole ili vrtića,
* doma zdravlja ili apoteke,
* trgovine,
* javnog prijevoza,
* parka ili rekreativnog prostora,
* kulturnih i društvenih sadržaja.

Takva organizacija prostora donosi niz prednosti. Građani troše manje vremena u saobraćaju, smanjuju troškove prijevoza, a istovremeno se smanjuje potreba za korištenjem automobila.

Manje automobila, više kvaliteta života

Manji broj vozila na ulicama znači manje gužvi, manje buke i manje zagađenja zraka. Istovremeno se oslobađa prostor koji se može koristiti za parkove, biciklističke staze, dječija igrališta i druge javne sadržaje.

Zagovornici ovog modela ističu da on pozitivno utiče i na zdravlje stanovništva jer podstiče više kretanja i boravka na otvorenom, dok istovremeno smanjuje negativne posljedice saobraćajnog zagađenja.

Zbog klimatskih promjena, ubrzane urbanizacije i sve većeg pritiska na resurse, mnogi stručnjaci smatraju da će ovakav pristup planiranju gradova postajati sve važniji.

Pariz kao pionir promjena

Prvi veliki grad koji je ozbiljno krenuo u realizaciju koncepta bio je Paris. Tokom mandata tadašnje gradonačelnice Anne Hidalgo, od 2020. godine provedene su brojne promjene inspirirane upravo idejom 15-minutnog grada.

One su uključivale širenje pješačkih zona, izgradnju novih biciklističkih staza, uklanjanje dijela parking prostora, sadnju zelenila te razvoj kulturnih sadržaja i javnog prijevoza.

Rezultat je veći broj biciklista, manje zagađenje i življe gradske četvrti koje stanovnicima nude više sadržaja u neposrednoj blizini.

Model koji se širi Evropom

Osim Pariza, ovaj koncept sve više primjenjuju i gradovi poput Vienna, Copenhagen, Amsterdam, Milan i Brussels.

Riječ je uglavnom o gradovima koji se redovno nalaze na listama najpoželjnijih mjesta za život na svijetu, a zajednički cilj im je stvaranje urbanih sredina u kojima su ljudi manje ovisni o automobilima, a više povezani sa svojom lokalnom zajednicom.

Sličan pravac razvoja predviđen je i za Sarajevo, gdje je kroz nacrt urbanističkog plana Kantona Sarajevo predviđena primjena principa 15-minutnog grada kao jednog od temelja budućeg urbanog razvoja.