"Čudovište diktature" – Bunker pretvoren u muzej brutalnosti komunističkog režima

Posjetili smo Bunkart 2, jedinstveni muzej koji spaja umjetnost i historiju, s naglaskom na golgotu koju je albanski narod prošao za vrijeme Hladnog rata u čeličnom stisku komunističkog režima Envera Hoxhe. Bunkart je jedan od 170.000 do 750.000 bunkera izgrađenih širom Albanije i svjetski poznat, konkretan primjer razmišljanja tadašnjih vlasti.

Željezna zavjesa iza Željezne zavjese

Suvišno je reći da postoji razlog zašto komunističku Albaniju historičari nazivaju "Sjevernom Korejom Evrope". Enver Hoxha vladao je Albanijom od kraja Drugog svjetskog rata sve do svoje smrti 1985. godine i uspostavio jedan od najzatvorenijih i najrepresivnijih komunističkih režima u svijetu. Država je bila potpuno izolovana: prvo se posvađala s Jugoslavijom, zatim sa Sovjetskim Savezom, pa čak i s Kinom, nakon čega je Albanija praktično ostala sama, a vrh države nevjerovatno paranoičan i okrutan.

Policija, psi, žice i palice

Scene u Bunkartu govore o režimu koji se oslanjao na tajnu policiju Sigurimi, masovni nadzor stanovništva i brutalne obračune s političkim protivnicima. Uniforme, vatreno i hladno oružje, graničarski psi i fotografije ubijenih i nestalih stvaraju sliku o bauku koji je konstantno vrebao svakog građanina.

Procjene broja žrtava variraju, ali se najčešće navodi da je između 5.000 i 25.000 ljudi ubijeno iz političkih razloga, dok su desetine hiljada završile u zatvorima, logorima i internaciji. Na naročitom udaru bili su intelektualci, vjerski lideri, politički neistomišljenici, imućnije porodice, ljudi optuženi za "antisocijalističko ponašanje", pa čak i članovi porodica osumnjičenih.

Niko nije bio siguran

Poseban dio izložbe bavi se prisluškivanjem i doušnicima. Uznemirujući eksponat prikazuje susjeda koji kroz malu rupu u zidu špijunira osumnjičenog. Zidovi su prekriveni filmom, kamerama, bubicama i špijunskom opremom iz doba Hladnog rata.

Rekreirana soba za ispitivanje ostavlja snažan utisak. U praznoj prostoriji nalaze se stol i dvije stolice, pisaća mašina, komad papira i svjetlo koje sablasno treperi. Iza vrata moguće je čuti snimak stvarnog ispitivanja zarobljenika. Dosta eksponata je interaktivno i vrlo dobro osmišljeno.

U jednoj od prostorija nalaze se fotografije činovnika i zvaničnika, ali i doktora, sportista i drugih, koji su se ogriješili o režim. Kako tada Photoshop nije postojao, rješenje je bilo da im se glave grubo izrežu sa slika na kojima se pojavljuje Hoxha ili neko drugi iz državnog vrha.

"Ko ne uči iz historije..."

Poseban segment muzeja zauzimaju umjetničke instalacije. Najimpozantnija među njima je "Čudovište diktature", ogromna skulptura sastavljena od hrđavog željeza, opasana kamerama, oružjem i oruđem, televizorom s propagandnim materijalima, s mozgom u kavezu i srcem u žicama.

Još jedna instalacija bazirana je na osjećaju klaustrofobije, vjerovatno inspirisana zloglasnim gasnim komorama iz Drugog svjetskog rata, ali aludira i na osjećaj zarobljenosti u totalitarnom sistemu. Ova soba je vjerovatno najneprijatnije iskustvo u cijelom muzeju. "Soba manipulacije" je još jedna relativno nova postavka koja poredi umjetnost optičke iluzije s komunističkom propagandom. Poseban red eksponata, u saradnji s Yad Vashemom, govori o historiji holokausta na području Albanije.

Naposljetku, izlazak iz muzeja donosi veliko olakšanje. Bunkart je jako visceralno, sirovo i uznemirujuće iskustvo i definitivno nije za svakoga, naročito za klaustrofobične osobe.

Nakon smrti Envera Hoxhe sistem se polako urušavao, dok 1992. relativno mirnim putem nije došlo do promjene režima. Do tog trenutka hiljade ljudi su već bile ubijene i raseljene, a ekonomija u rasulu. Danas je Albanija demokratska država, a Tirana moderan grad užurbanih ulica i visokih nebodera.

Ipak, prema istraživanjima, dio Albanaca i danas ima podijeljena mišljenja o tom periodu. Neki pamte veću sigurnost i nisku stopu kriminala, dok drugi režim smatraju traumatičnim periodom masovne represije i straha.

Na izlazu iz muzeja stoje iste riječi kao i na ulazu: "Ko ne uči iz historije osuđen je da ju ponovi."