Čudo na Cresu: Jezero kojem ne smijete prići, a s čijeg se dna čuju zvona

Usred otoka Cresa nalazi se mjesto koje na prvi pogled djeluje gotovo nestvarno. Vransko jezero najveće je prirodno bogatstvo ovog otoka, ali i mjesto koje krije brojne tajne i legende.

Njegovu mističnost dodatno pojačava činjenica da mu ljudi ne smiju prići.

Vransko jezero prostire se na oko 5,75 kvadratnih kilometara, a najveća dubina mu je oko 74,5 metara. Površina jezera nalazi se približno 13 metara iznad nivoa mora, dok se njegovo dno spušta više od 60 metara ispod morske površine.

Riječ je o najvećoj kriptodepresiji u Hrvatskoj, a posebnu vrijednost jezeru daje voda. U njemu se nalazi oko 22 miliona kubnih metara slatke i pitke vode.

Mještani su ga od davnina jednostavno zvali – Jezero.

Iako danas nosi ime po obližnjem selu Vrana, naziv nema veze s pticama po kojima bi se moglo pomisliti da je dobio ime. Za današnji naziv zaslužan je Alberto Fortis, koji ga je koristio u svom poznatom putopisu, preuzimajući ime naselja iz rimskog perioda.

Na ovom području nekada se nalazila starorimska vojna postaja Urana.

Nauka i legenda

Kako je moguće da se usred krškog otoka nalazi tako veliko slatkovodno jezero?

Vransko jezero najvećim dijelom dobija vodu iz padavina koje se skupljaju u okolnom slivu. Istovremeno je podzemnim kanalima i pukotinama povezano s okolnim krškim sistemom i morem.

U dubini se susreću slatka i slana voda, ali velika količina slatke vode stvara pritisak koji ograničava prodor mora. Zbog toga slatka voda ostaje iznad slane.

Upravo zbog toga veoma je važno održavati stabilan nivo jezera. Veći pad nivoa vode mogao bi ugroziti i njen kvalitet.

Nivo jezera može značajno oscilirati zavisno od količine padavina, a kroz historiju su zabilježene razlike od nekoliko metara.

A onda naučnu priču zamjenjuje legenda.

Legenda o potopljenom dvorcu

Prema otočkoj legendi, na mjestu današnjeg jezera nekada se nalazilo veliko i plodno polje na kojem su živjele dvije sestre, Gavanke.

Jedna je bila bogata, ali pohlepna i okrutna, dok je druga bila siromašna i skromna.

Legenda kaže da je bogata sestra zbog svoje pohlepe i okrutnosti bila kažnjena. Nakon snažnog potresa uslijedio je veliki potop.

Dvorac bogate sestre tada je navodno potpuno uništen, a njegovi ostaci i danas se, prema priči, nalaze na dnu jezera.

Ali legenda tu ne završava.

Tokom velikih oluja, tvrdi se, iz dubine jezera mogu se čuti zvona.

Nekada su, prema predanju, ribarima mreže zapinjale za ostatke potopljenog dvorca.

Ipak, mnogo realnije objašnjenje pojedinih priča krije se u samom pejzažu. Kada se nivo vode značajno povuče, mogu se pojaviti kamene ograde i zidovi koje su stanovnici okolnih sela nekada gradili kako bi zadržali stoku.

Ti ostaci danas predstavljaju svojevrstan podsjetnik na nekadašnji život na otoku.

Izvor pitke vode za stanovnike Cresa

Zbog udaljenosti od većine naselja i nepristupačnosti, Vransko jezero sve do sredine 20. stoljeća nije imalo značaj koji ima danas.

Prije izgradnje vodovoda voda se prenosila u zemljanim posudama i drvenim bačvama.

Izgradnja vodovodnog sistema počela je 1946. godine. Prvi je 1952. godine vodu dobio Orlec, godinu kasnije Cres, dok je 1962. godine jezerska voda stigla i do Malog Lošinja.

Pumpna stanica i crpilište nalaze se na istočnoj strani jezera.

Zahvaljujući izuzetno kvalitetnoj vodi, za njeno pročišćavanje koriste se samo mehanički postupci.

Upravo zbog toga pristup jezeru nije dozvoljen.

Pogled je dozvoljen, prilaz nije

Dok ljudima pristup nije dozvoljen, Vransko jezero ostaje dom brojnim životinjama. U njegovoj okolini mogu se pronaći ribe, vodozemci i brojne vrste ptica, dok lokalne legende govore i o vilama koje žive u špiljama oko jezera.

Iako mu se ne može prići, jezero se može posmatrati iz daljine, s okolnih panoramskih tačaka.

U mirna jutra, kada otok još spava i nema vjetra, površina Vranskog jezera pretvara se u ogromno ogledalo u kojem se spajaju nebo, stijene i voda koja za stanovnike Cresa znači život.