Američki običaj širi se Evropom, a mnogima se to neće svidjeti

Kultura ostavljanja bakšiša, koja je decenijama bila karakteristična za Sjedinjene Američke Države, sve više se širi i Evropom, uključujući zemlje u kojima je dosad bilo uobičajeno tek zaokružiti račun ili ostaviti sitan novac kao znak zadovoljstva uslugom.

Pojedini restorani i ugostiteljski objekti danas otvoreno traže napojnice od gostiju, što kod mnogih izaziva negodovanje jer smatraju da bi poslodavci trebali osigurati pristojne plate zaposlenicima, a ne dio njihovih primanja prebacivati na teret mušterija.

U SAD-u je već dugo prisutan sistem prema kojem ugostiteljski radnici mogu primati osnovnu platu nižu od zakonskog minimuma, jer se bakšiš smatra dijelom njihovih ukupnih prihoda. Upravo zbog toga ostavljanje napojnice od najmanje 15, a često i 20 posto vrijednosti računa, postalo je gotovo obavezno.

Tokom i nakon pandemije koronavirusa praksa ostavljanja bakšiša proširila se i na djelatnosti u kojima ranije nije bila uobičajena. Danas se napojnice često očekuju u kafićima bez konobarske usluge, dostavi hrane, frizerskim salonima i drugim uslužnim djelatnostima.

Za jedne dodatna zarada, za druge nepotreban pritisak

Dok zaposlenici uglavnom pozdravljaju ovakav trend jer im donosi dodatne prihode, dio građana smatra da se stvara nepotreban pritisak na potrošače.

Posebno je to izraženo u turističkim mjestima, gdje neki ugostiteljski objekti automatski dodaju napojnicu na račun kako bi izbjegli nesporazume sa stranim gostima koji su navikli na drugačija pravila.

U američkim gradovima poput New York City danas se napojnica od 20 posto smatra gotovo standardom, iako je nekada takav iznos bio rezervisan za izuzetno dobru uslugu.

Digitalno plaćanje mijenja navike

Širenju kulture bakšiša značajno doprinosi i sve veća upotreba kartičnog i digitalnog plaćanja.

Naime, mnogi POS terminali nakon unosa iznosa automatski nude opcije za ostavljanje bakšiša, često uz unaprijed određene procente. Zbog toga se dio korisnika osjeća nelagodno kada treba odabrati opciju „bez bakšiša“, pa nerijetko ostavljaju dodatni novac iako to prvobitno nisu planirali.

Slični trendovi posljednjih godina primjetni su i u Sloveniji, gdje je bakšiš tradicionalno bio dobrovoljna nagrada za kvalitetnu uslugu. Gosti su najčešće zaokruživali račun ili ostavljali nekoliko eura kada su bili posebno zadovoljni.

Međutim, sve češće se susreću s digitalnim sistemima naplate koji ih pozivaju da ostave dodatni iznos, što mnogi vide kao znak da se i u Evropi postepeno razvija kultura napojnica po američkom modelu.

Za sada je bakšiš u većini evropskih zemalja i dalje stvar ličnog izbora, ali sve je više pokazatelja da se granica između dobrovoljne nagrade i očekivane obaveze polako briše.