13.11. dan kada je trebao nastupiti smak svijeta, naučnici imali računicu

Prije 66 godina trojica naučnika izračunala su datum na koji bi čovječanstvo moglo stići do matematičke beskonačnosti, uz dramatično upozorenje da bi ljudi mogli biti zgnječeni pod teretom vlastite brojnosti. 

Petak 13. novembar 2026. označen je kao dan njihove prognoze, ali umjesto apokalipse, dočekao ih je jedan veliki naučni promašaj.

Kako su naučnici zakazali smak svijeta?

Trojica istraživača analizirala su historijske procjene broja stanovnika Zemlje, od približno 400. godine prije nove ere do 1958. godine. Uočili su da se vrijeme potrebno za udvostručenje svjetske populacije postepeno skraćuje. Zaključak je bio jednostavan: ljudi je sve više, a njihov broj raste sve brže.

Na osnovu tog obrasca sastavili su matematički model koji je predviđao nastavak ubrzanog rasta. Problem je bio što su računali kao da čovječanstvo nikada neće pritisnuti kočnicu.

Njihove formule pokazale su da bi 13. novembra 2026. godine populacija mogla dosegnuti matematičku singularnost, odnosno tačku u kojoj vrijednost teži beskonačnosti.

Autori su upozoravali da buduće generacije možda neće umrijeti od gladi, nego će biti doslovno zgnječene pod teretom prenaseljenosti. Prilično dramatična prognoza, naročito za naučni rad.

Ipak, nisu predvidjeli udar asteroida, nuklearnu katastrofu niti uništenje planete. Njihov datum označavao je granicu matematičkog modela, a ne stvarni kraj svijeta.

Zanimljivo je i da bi Hajnc fon Ferster, jedan od autora istraživanja, upravo na ovaj datum napunio 115 godina. Upečatljiv datum i dramatična prognoza pomogli su da se pažnja javnosti usmjeri na tadašnje strahove od prenaseljenosti.

Čovječanstvo pokvarilo računicu

Iako je model u početku prilično dobro pratio demografske trendove, stvarnost je tokom osamdesetih i devedesetih godina počela ozbiljno odstupati od matematičkih očekivanja.

Razlog je bio jednostavan: ljudi nisu nastavili da se razmnožavaju tempom koji su naučnici predvidjeli.

Napredak medicine, bolji higijenski uslovi i dostupnija hrana u prvoj polovini 20. vijeka značajno su smanjili smrtnost i ubrzali rast stanovništva. Međutim, kasnije su se promijenili obrasci rađanja, a u brojnim zemljama počeo je opadati prosječan broj djece po ženi.

Obrazovanje, bolji životni standard, promjene u položaju žena i dostupnost kontracepcije dodatno su utjecali na demografsku sliku svijeta.

Drugim riječima, matematička jednačina nije računala na to da će se ljudi u međuvremenu predomisliti.

Umjesto beskonačne populacije, prognoza je ostala zanimljiv primjer ograničenja matematičkih modela i upozorenje da se budućnost ne može uvijek izračunati produžavanjem trendova iz prošlosti. Ispostavilo se da čovječanstvo ipak nije toliko poslušno matematici koliko su naučnici očekivali.