Umjetna inteligencija mogla bi trošiti više vode nego što je potrebno za piće ljudima

Dok tehnološke kompanije često ističu da će razvoj umjetne inteligencije učiniti podatkovne centre efikasnijim i manje zahtjevnim za resurse, najnoviji izvještaj Ujedinjenih nacija sugerira da bi stvarnost mogla biti znatno drugačija.

Prema procjenama UN-a, potrošnja električne energije povezana s umjetnom inteligencijom do kraja ove decenije mogla bi se udvostručiti i dosegnuti oko tri posto ukupne svjetske potrošnje struje.

Istovremeno, rastuća mreža podatkovnih centara potrebnih za razvoj i funkcionisanje AI sistema mogla bi proizvesti količinu emisija stakleničkih plinova usporedivu s današnjim emisijama Velike Britanije. Još zabrinjavajuća je procjena da bi za hlađenje tih centara moglo biti potrebno više vode nego što je čovječanstvu potrebno za potrebe pića.

Iako se često smatra da tehnološki napredak automatski dovodi do smanjenja potrošnje resursa, stručnjaci upozoravaju na fenomen poznat kao Jevonsov paradoks.

Riječ je o ekonomskom principu prema kojem povećanje efikasnosti ne mora dovesti do manje potrošnje. Naprotiv, kada tehnologija postane jeftinija i dostupnija, njena upotreba se širi, što na kraju rezultira većom ukupnom potrošnjom energije i drugih resursa.

Ovaj koncept prvi je opisao britanski ekonomista William Stanley Jevons još u 19. stoljeću, primijetivši da poboljšanja u efikasnosti korištenja uglja nisu smanjila njegovu potrošnju, već su dovela do još veće potražnje.

Sličan scenario sada se predviđa i za umjetnu inteligenciju. Kako AI alati postaju pristupačniji i sve prisutniji u svakodnevnom životu, raste broj njihovih primjena, a samim tim i potreba za dodatnom infrastrukturom.

Ujedinjene nacije zbog toga pozivaju na odgovorniji pristup razvoju i korištenju umjetne inteligencije, upozoravajući da tehnološki napredak ne smije zanemariti ekološke posljedice.

Podaci iz izvještaja pokazuju da su podatkovni centri tokom prošle godine potrošili približno jednaku količinu električne energije kao cijela Saudijska Arabija, jedna od najvećih svjetskih ekonomija i među najvećim potrošačima električne energije.

Ako se predviđanja o udvostručenju potrošnje do 2030. godine ostvare, za kompenzaciju nastalog ugljičnog otiska bilo bi potrebno oko 6,7 milijardi stabala koja bi rasla najmanje deset godina.

Pored toga, procjenjuje se da bi podatkovni centri mogli trošiti čak 9,3 biliona litara vode, dok bi infrastruktura potrebna za njihov rad zauzimala površinu gotovo deset puta veću od teritorije Mexico Cityja.

UN upozorava i na rastuću globalnu neravnopravnost u razvoju umjetne inteligencije. Naime, samo 32 države raspolažu specijaliziranom AI infrastrukturom u oblaku, dok se čak 90 posto tih kapaciteta nalazi u Sjedinjenim Američkim Državama i Kini.

Takva koncentracija tehnologije dodatno produbljuje razliku između zemalja koje razvijaju i kontrolišu AI sisteme i onih koje ih uglavnom koriste. Istovremeno, države koje nisu među tehnološkim liderima često snose najveći dio ekoloških posljedica, uključujući eksploataciju sirovina, povećanu potrošnju energije i rast elektronskog otpada.

Stručnjaci stoga upozoravaju da će budućnost umjetne inteligencije zavisiti ne samo od tehnoloških inovacija nego i od sposobnosti društva da njen razvoj uskladi s principima održivosti i pravednije raspodjele resursa.