The Saboteur je zaboravljeni dragulj Xbox 360 ere, igra koja je vratila boju slobodi

Kraj prve decenije 21. stoljeća bio je zlatno doba za open world igre. Serijal Grand Theft Auto već je postavio standarde, Assassin's Creed je gradio vlastiti identitet, a tržište je bilo prepuno naslova koji su pokušavali pronaći novu formulu uspjeha. Upravo u takvom okruženju 2009. godine pojavila se igra The Saboteur, posljednji veliki projekt studija Pandemic Studios prije njegovog gašenja.

Pandemic je iza sebe već imao poznate naslove poput Mercenaries i Star Wars: Battlefront, ali The Saboteur ostao je njihov najambiciozniji i najprepoznatljiviji projekat. Iako je igra objavljena za PlayStation 3, Xbox 360 i PC, nikada nije dobila pažnju kakvu je zaslužila. Godinama kasnije mnogi je svrstavaju među najpodcjenjenije igre svoje generacije.

Jedinstven vizuelni identitet

Radnja je smještena u okupirani Pariz tokom Drugog svjetskog rata. Glavni junak Sean Devlin nije vojnik niti tajni agent, već irski vozač utrka koji se nakon lične tragedije priključuje francuskom pokretu otpora. Umjesto klasične ratne priče, igra igrača uvodi u svijet diverzija, sabotaža i gerilske borbe protiv nacističke okupacije.

Ono po čemu je The Saboteur ostao upamćen nije samo priča nego i njegov jedinstveni vizuelni identitet. Dijelovi grada pod punom okupacijom prikazani su gotovo potpuno crno-bijelo, uz prepoznatljive crvene detalje nacističkih simbola. Kako igrač oslobađa četvrti, uništava kontrolne punktove i slabi okupatorsku vlast, boje se postepeno vraćaju u grad. Malo koja igra je uspjela tako jednostavnom idejom vizuelno prikazati osjećaj nade i slobode.

Svijet sa karakterom

Gameplay je kombinovao više različitih žanrova. Igrači su mogli koristiti prikradanje kako bi se neprimjetno infiltrirali u neprijateljske baze, penjati se po krovovima zgrada, postavljati eksploziv ili otvoreno ulaziti u sukobe. Sistem sabotaže predstavljao je srce cijelog iskustva. Uništavanje skladišta, radarskih postrojenja, tenkova i drugih strateških ciljeva direktno je utjecalo na kontrolu okupiranih područja. Pariz i njegova okolina bili su puni sadržaja. Uske ulice, znamenitosti, industrijske zone i vojni objekti stvarali su uvjerljiv svijet koji je pozivao na istraživanje. Iako nije imao veličinu nekih današnjih open world naslova, svijet igre imao je karakter i identitet koji su ga izdvajali od konkurencije.

Posebno je zanimljivo da The Saboteur nikada nije pokušavao biti potpuno ozbiljna ratna simulacija. U njegovom dizajnu osjećala se filmska energija, mješavina akcije, humora i otpora koja je igri davala poseban šarm. Upravo zbog toga ostao je drugačiji od brojnih ratnih igara koje su se tih godina oslanjale isključivo na realizam.

Hrabre ideje za historiju

Danas, više od petnaest godina nakon izlaska, The Saboteur zauzima posebno mjesto među ljubiteljima retro gaminga. Nije postao veliki komercijalni hit niti je dobio nastavak, ali je ostavio trag zahvaljujući hrabrim idejama koje se rijetko viđaju čak i u modernim igrama.

The Saboteur podsjeća na vrijeme kada su veliki studiji bili spremni eksperimentisati, riskirati i ponuditi nešto drugačije. U eri nastavaka, remakeova i provjerenih formula, ostao je primjer igre koja je imala vlastiti identitet i koja je slobodu pretvorila u mehaniku koju je bilo moguće vidjeti na svakom koraku, doslovno kroz povratak boja u jedan okupirani grad.