Većina vozača griješi, evo na kojoj udaljenosti kamere zaista mjere brzinu

Gotovo svaki vozač barem jednom našao se u istoj situaciji: primijeti kameru uz cestu, naglo smanji brzinu i zapita se da li je prekršaj već zabilježen. Iako mnogi vjeruju da stacionarne kamere registruju vozila stotinama metara unaprijed, njihov način rada je znatno drugačiji.

Za razliku od uvriježenog mišljenja, stacionarne kamere imaju precizno određenu zonu u kojoj mjere brzinu i evidentiraju saobraćajne prekršaje, a ne prate vozila na velikim udaljenostima. Jedan od najrasprostranjenijih sistema u Evropi, GATSO RT4, brzinu vozila mjeri na udaljenosti od približno 10 do 100 metara. To znači da kamera neće registrovati vozilo onog trenutka kada je vozač uoči u daljini, nego tek kada automobil uđe u zonu predviđenu za mjerenje brzine.

Međutim, to ne znači da je dovoljno zakočiti neposredno prije kamere. Ako vozilo u zonu mjerenja uđe brzinom većom od dozvoljene, uređaj će evidentirati prekršaj bez obzira na to što je vozač nekoliko metara ranije počeo usporavati. Mnogi vozači poistovjećuju stacionarne kamere s policijskim radarima i laserskim uređajima za mjerenje brzine, iako se radi o različitim sistemima.

Za razliku od kamera postavljenih uz cestu, policijski radari i laserski mjerači mogu kontrolisati brzinu na znatno većim udaljenostima. Zbog toga pravila koja vrijede za stacionarne kamere ne moraju važiti kada kontrolu provodi policijska patrola.

Česta nedoumica odnosi se i na saobraćajne znakove koji upozoravaju na nadzor brzine. Mnogi smatraju da postoji propisana udaljenost između znaka i kamere, ali takvo pravilo ne postoji. Mjesto na kojem će znak biti postavljen zavisi od vrste saobraćajnice, preglednosti puta i drugih saobraćajnih okolnosti. Njegova svrha nije da iznenadi vozače, već da ih na vrijeme upozori kako bi prilagodili brzinu.

Zbog toga kamera neće evidentirati vozilo čim je vozač primijeti, ali će registrovati prekršaj ako automobil u zonu mjerenja uđe brže od dozvoljenog ograničenja.