Prvi put izvučen ljudski DNK iz pećinskih crteža starih hiljadama godina

Naučnici su po prvi put uspjeli izdvojiti drevni ljudski DNK iz pećina ukrašenih prahistorijskim crtežima, što bi moglo otvoriti potpuno novo poglavlje u istraživanju ljudi koji su stvarali ili koristili ta mjesta prije više hiljada godina.

Istraživanje je provedeno u 11 pećina u Španiji i Portugalu, gdje su stručnjaci analizirali pigmente korištene za izradu pećinskih crteža, ali i površine stijena koje ih okružuju. Tokom rada otkriveni su tragovi drevnog ljudskog DNK, što predstavlja prvi takav slučaj povezan s pećinskom umjetnošću.

Studija je nastala gotovo slučajno. Tim istraživača prvobitno je učestvovao u projektu čiji je cilj bio datiranje crteža i utvrđivanje hemijskog sastava korištenih pigmenata. Genetska analiza bila je dodatni pokušaj koji dugo nije davao rezultate, piše iflscience.com.

Autorica istraživanja Alba Bossoms Mesa iz Instituta Max Planck za evolucijsku antropologiju navela je da su brojni uzorci u početku bili negativni, sve dok jedan uzorak pigmenta nije pokazao prisustvo drevnog ljudskog DNK.

DNK pronađen i na stijenkama pećina

Nakon prvog pozitivnog nalaza istraživači su se vratili u pećine i proširili uzorkovanje. Osim samih crteža, uzimali su uzorke i sa okolnih stijena kako bi uporedili rezultate.

Neočekivano, najvažniji tragovi nisu pronađeni na slikama, nego upravo na dijelovima stijena bez crteža.

Ukupno je izdvojeno pet uzoraka drevnog ljudskog DNK. Istraživači smatraju da tragovi nisu dospjeli na ta mjesta djelovanjem vode ili pomjeranjem sedimenta, jer nisu pronađeni genetski tragovi drugih životinjskih vrsta.

Prema riječima istraživača, još nije moguće sa sigurnošću tvrditi da DNK pripada umjetnicima koji su oslikavali pećine. Tragovi su mogli ostati i od drugih ljudi koji su boravili u tim prostorima.

Tragovi stari između 5.000 i 12.000 godina

Jedan od najvećih izazova bio je utvrditi starost pronađenog DNK. Iako uzorci nisu sadržavali dovoljno mitohondrijske DNK za precizno datiranje, istraživači su koristili druge metode.

Kod pojedinih pećina poznato je da su ulazi bili zatrpani odronima prije najmanje 4.000 godina, što znači da su ljudi tragove morali ostaviti prije tog perioda.

Poređenjem jednog uzorka s već poznatim genetskim podacima iz drevnih ljudskih kostiju utvrđeno je da je pripadao populaciji zapadnih lovaca-sakupljača koji su živjeli na području Iberijskog poluotoka između 5.000 i 12.000 godina prije sadašnjosti.

Analiza je omogućila i određivanje biološkog spola nekih osoba. U pećini Escoural u Portugalu jedan uzorak pokazao je pretežno muške, a drugi pretežno ženske genetske karakteristike, dok su u drugoj pećini dva uzorka bila uglavnom ženskog porijekla.

Mogućnost proučavanja neandertalaca

Iako trenutni rezultati ne omogućavaju precizno utvrđivanje ko je naslikao pojedine prizore, istraživači smatraju da je riječ o važnom dokazu da se iz pećina može izdvojiti drevni ljudski genetski materijal.

To bi u budućnosti moglo pomoći u odgovoru na brojna pitanja o korištenju pećina, kretanju ljudi kroz njih i razlikama među zajednicama koje su ih posjećivale.

Jedno od najzanimljivijih otvorenih pitanja jeste mogućnost da se na sličan način istraži jesu li pećinsku umjetnost stvarali isključivo pripadnici naše vrste ili su u tome učestvovali i neandertalci.

Istraživanje je objavljeno u naučnom časopisu Nature Communications.