Ovo mijenja medicinu, naučnici uspjeli obnoviti kosti, zglobove i tetive nakon amputacije

Istraživači sa Univerziteta Texas A&M objavili su rezultate studije koja sugeriše da sisari, uključujući i ljude, možda posjeduju skrivene sposobnosti regeneracije koje se mogu ponovo pokrenuti. U radu objavljenom u časopisu Nature Communications uspjeli su obnoviti kosti, zglobove, ligamente i tetive nakon amputacije u životinjskim modelima. Dugo je među naučnicima preovladavalo mišljenje da ljudi, za razliku od određenih vodozemaca poput daždevnjaka, nemaju sposobnost ponovnog rasta izgubljenih dijelova tijela. Nakon ozbiljnih povreda ljudski organizam uglavnom reaguje stvaranjem ožiljnog tkiva koje zatvara ranu, ali ne obnavlja izgubljene strukture.

Autori studije smatraju da regenerativni potencijal nije nestao tokom evolucije, već da je ostao prisutan u organizmu u neaktivnom obliku. Njihov cilj bio je pronaći način da se prirodni proces zacjeljivanja preusmjeri sa stvaranja ožiljaka na obnovu tkiva. Ključnu ulogu u istraživanju imao je dvostepeni tretman. Naučnici su prvo primijenili faktor rasta poznat kao FGF2, koji je podstakao stvaranje strukture nalik blastemu. Kod životinja koje prirodno regenerišu dijelove tijela blastem predstavlja skup ćelija iz kojeg nastaju nova tkiva.

Nekoliko dana kasnije korišten je protein BMP2, čiji je zadatak bio da tim ćelijama pošalje signal za formiranje novih struktura. Prvo morate odmaknuti ćelije od stvaranja ožiljka, a zatim im dati upute šta trebaju izgraditi - objasnio je voditelj istraživanja Ken Muneoka, prenosi sciencedaily.com.

Jedan od zaključaka studije jeste da za pokretanje regeneracije možda neće biti potrebno unošenje matičnih ćelija izvan organizma. Prema procjenama istraživača, potrebne ćelije već postoje u tijelu te ih je potrebno usmjeriti prema drugačijem načinu djelovanja. Rezultati su pokazali da obnovljene strukture nisu bile potpuno identične originalnim, ali su naučnici uspjeli ponovo formirati ključne dijelove amputiranog područja. Obnovljene su kosti, zglobna tkiva, ligamenti i tetive.

Istraživači naglašavaju da se rad nalazi u ranoj fazi razvoja i da je potrebno dodatno istraživanje prije eventualne primjene na ljudima. Ipak, smatraju da bi se određene koristi mogle ostvariti i prije nego što postane moguće potpuno obnavljanje izgubljenih dijelova tijela. Takav pristup mogao bi pomoći u smanjenju stvaranja ožiljaka te unaprijediti proces zarastanja kod teških povreda.

Dodatni značaj istraživanju daje činjenica da je protein BMP2 već odobren za pojedine medicinske primjene u Sjedinjenim Američkim Državama, dok se FGF2 trenutno ispituje u više kliničkih studija. Autori studije navode da njihovi rezultati mijenjaju dosadašnje razumijevanje regenerativnih mogućnosti kod sisara te otvaraju prostor za daljnja istraživanja o tome kako ove procese učiniti efikasnijim i primjenjivijim u medicini.