Naučnici upozoravaju da u fjordovima Grenlanda raste opasnost od cunamija

Od nestabilne padine u grenlandskom fjordu Kangerluarsuk do naselja Ukkusissat ima oko 25 kilometara. Prema procjeni naučnika, ako se stijenska masa obruši u vodu, cunami bi tu udaljenost mogao preći za svega šest minuta. Voda bi se na obali kod naselja mogla popeti na visinu od tri do sedam metara iznad nivoa mora.

Geologinja Marie Keiding i njene kolege iz Geološkog zavoda Danske i Grenlanda i Norveškog geotehničkog instituta analizirali su dvije novootkrivene nestabilne padine u sistemu fjordova Uummannaq. Njihovi rezultati, objavljeni u naučnom časopisu Communications Earth & Environment, pokazuju da bi se manja padina, ona u Kangerluarsuku, mogla prva pokrenuti.

Dugo je izmicala posmatranjimaHubble otkrio ogromnu strukturu u svemiru dugu 150 milijardi kilometara

Prije 2015. godine znakovi nestabilnosti na toj padini bili su jedva primjetni. Od tada su se promjene odvijale brzo, a moguće je i da se ubrzavaju. Istraživači procjenjuju da bi se pri odronu moglo pokrenuti oko 30 miliona kubnih metara stijenske mase, prenosi ScienceAlert.

„Vjerovatno je da će u narednim godinama ili decenijama cijela stijenska masa ili njeni dijelovi skliznuti niz padinu u vidu translacijskog klizišta, iako je i dalje veoma neizvjesno kada bi se to moglo dogoditi“, navode autori.

Koliko takav odron može ugroziti obližnja naselja pokazala je katastrofa iz 2017. godine, kada se s nestabilne padine planine Ummiammakku u fjord Karrat, prema procjenama naučnika, obrušilo do 58 miliona kubnih metara stijena. Cunami je pogodio selo Nuugaatsiaq, gdje je voda na obali dosegnula visinu od oko deset metara. Četvero stanovnika je poginulo, a devetero je povrijeđeno. Selo je i danas napušteno.

Samo tri kilometra zapadno od mjesta tog odrona nalazi se druga padina koju je tim analizirao. Njen dio iznad nivoa mora zauzima 2,65 miliona kvadratnih metara i sadrži oko 400 miliona kubnih metara materijala. To je čini jednom od najvećih dosad kartiranih aktivnih nestabilnih padina na svijetu.

Promjene duboko u toj padini odvijaju se već duže vrijeme i relativno su spore. Ipak, istraživači ne mogu isključiti mogućnost da se cijela uruši. U tom slučaju valovi visoki poput telefonskih stubova mogli bi se odbijati od obala širom sistema fjordova Uummannaq.

„Takvo urušavanje moglo bi izazvati cunami pri kojem bi voda čak i na obalama udaljenim više od 100 kilometara dosegnula visinu veću od deset metara“, pišu istraživači.

Odroni su prirodna pojava u fjordovima, ali naučnici smatraju da bi otapanje permafrosta, trajno smrznutog tla, moglo povećati opasnost od velikih odrona na Arktiku. Keiding i njene kolege zaključuju da će postepeno otapanje tog tla usljed globalnog zagrijavanja doprinijeti tome da ovakvi događaji postanu češći i većih razmjera, kako na Arktiku tako i u visokim planinskim područjima.