"Tri tačke" autora Amara Pašića - umjetnost u službi iscjeljenja
"Umjetnost je ljekovita i to nijedan AI ne može zamijeniti" - mladi bh. autor o zbirci poezije koja je iz dnevničkih bilješki postala knjiga nade.
Amar Pašić ima trideset šest godina, magistar je komparativne književnosti i, kako sam kaže, osoba koja piše radi iscjeljenja. Njegova prva zbirka pjesama, "Tri tačke", nastala je gotovo slučajno - iz dnevničkih bilješki pisanih olovkom na papiru između 2010. i 2022. godine.
"Ja kao Amar Pašić sam osoba koja piše radi izlječenja sebe prvenstveno i nekako mi to izlječenje omogućuje da živim na svakodnevnici kao dostojanstven život", kaže Pašić, dodajući da generacija koja je odrastala devedesetih nosi posebne ožiljke. "Kad bi ikad shvatio cijelu našu situaciju, politički kontekst u kojem smo odrastali kao devedeseta godišta - ja mogu da kažem da mi nikad se nismo izgleda izliječili od posljedica rata i onoga što se dešava. Jer kad pogledaš naše vršnjake po svijetu, to su drugačiji psihološki tipovi u potpunosti."
Zbirka je nastala gotovo nenamjerno. Pašić je 2020. odlučio digitalizovati svoje rukopise i uzeo prvu svesku sa vrha. "Pisano je kao dnevnik prvenstveno i nikad nisam imao intenciju da u ovoj zbirci poezije koja je nastala bude poezija. Nekako sam otkucavao svoj dnevnik iz 2019., dobijalo je oblik poezije i nisam mogao a da ne kontaktiram Matiju Bošnjaka kao asistenta na Filozofskom fakultetu da on jednom pročita i da vidim šta misli."
Pašić poručuje da su njegove pjesme sirove, iskrene i dolaze iz srži osjećanja: "Nema specifične tematike. Riječ je jednostavno o filtriranju, odnosno izbacivanju iz sebe nečega čega se najviše bojim, nečega što me taj dan potaklo uopće da pišem."
Kroz zbirku se provlači motiv kafe i cigara, jutarnjih trenutaka u kafanama koje istovremeno podsjećaju da nisi više dijete - ali i da je ono što radiš suštinski djetinjasto. "Jedino što te drži u sponi sa svijetom kojeg registruješ oko sebe kroz pisanje, a i življenje, naravno, nije nešto toliko nevjerovatno", kaže.
Naslov "Tri tačke" nosi višestruku simboliku. "Naslov su tri tačke i kombinacija je doživljaja svijeta gdje smo nekako nedorečeni uvijek. Ili, ako nismo nedorečeni, nekad se jednostavno bojimo reći ono što mislimo, čak i samom sebi priznati da je upravo tako. Tri tačke kao - nastavit će se." Iako je zbirka po karakteru tamna, Pašić u njoj vidi i nadu. "Predstavlja jednostavno nadanje, nadanje jedne individue za bolje sad, za bolje sutra, za bolje nas."
Istraživao je i simboliku tri tačke u likovnoj umjetnosti i tradiciji. "Kod tetovaža, poznate zatvorske tetovaže koje zapravo i nisu zatvorske tetovaže - čak sam došao do momenata gdje su, naročito na području Balkana, tačnije u Bosni, žene koje su se žicale tetovirale unutar dlana tri tačke u onom trokutastom obliku, s vjerom da će ih to iscijeliti." Osim toga, pronašao ih je i u simbolici Svetog trojstva.
Pašić je uvjeren da umjetnost ima ljekovitu moć kakvu tehnologija ne može zamijeniti. "Smatram da je umjetnost ljekovita i da to nijedan ChatGPT, niti jedan AI, niti jedan internet ne može zamijeniti. Da dok liječiš sebe individualno, radiš, hajmo reći, i drugima, neintencionalno nekad."
Književni uzori su mu raznoliki - od Tolkiena, kojeg je, kako kaže, otkrio s dvanaest godina u jednom od najtežih perioda svog života, do Stephena Kinga, Hessea, Rumija i Edgara Allana Poea. "Koga volim? Poe, Edgar Allan Poe mi je neprevaziđen, volim ga jednostavno." Diplomski je završio s Čehovom, a magistarski s Conan Doylom. S domaće scene posebno izdvaja zeničke i sarajevske hip hop umjetnike, Marčela, Edu Maajku i Frenkija.
Nakon "Tri tačke", Pašić priprema roman pod radnim nazivom DNK, temeljen na balkanskoj etnologiji i folkloru, te autobiografiju koja bi se, kako kaže, zvala Kraj nebuloze.
Komentari (0)
Nema komentara
Budite prvi koji će komentarisati ovaj članak.