Ovaj film je nastajao 16 godina, već je favorit za Oscara, a krije posebnu priču

Šesnaest godina rada, stotine umjetnika i animatora te hiljade sati posvećenih najsitnijim detaljima stoje iza animiranog filma „Wildwood“, novog ostvarenja američkog studija Laika, poznatog po filmu „Coraline“. Ova fantastična avantura, nastala tradicionalnom stop-motion tehnikom, već se spominje među favoritima za narednu dodjelu Oscara.

Film je premijerno predstavljen u Los Angelesu, gdje je reditelj Travis Knight govorio o dugogodišnjem procesu nastanka projekta i značaju ljudske kreativnosti u vremenu sve intenzivnijeg razvoja umjetne inteligencije. Kako bi dočarao koliko je vremena prošlo od početka rada na filmu, Knight se prisjetio političkih okolnosti iz tog perioda.

„Da to stavimo u perspektivu, prije 16 godina Barack Obama bio je mladi predsjednik, tek u svom prvom mandatu. Ah, bila su to bolja vremena, prijatelji moji“, rekao je Knight na premijeri.

Idealna prilika da ga gledateOvaj filmski klasik iz 1989. godine proglašen je najboljim jesenjim filmom

Čarobna šuma, otmica i borba za opstanak

Radnja filma prati djevojčicu Prue McKeel, čijeg mlađeg brata otima jato vrana i odvodi ga u začaranu šumu skrivenu od običnih ljudi. Odlučna da ga pronađe i spasi, Prue kreće u opasnu avanturu kroz Neprohodnu divljinu, misteriozno šumsko područje izvan Portlanda, u američkoj saveznoj državi Oregon.

Na tom putovanju pridružuje joj se prijatelj Curtis, a zajedno otkrivaju neobičan svijet nastanjen životinjama koje govore i drugim čarobnim bićima. Međutim, iza prividne čarolije kriju se ozbiljni sukobi. Ambicije, gubitak i tuga produbljuju podjele među stanovnicima šume, a prijeti i rat koji bi mogao odrediti sudbinu svih njenih stanovnika.

Glavnoj junakinji glas posuđuje Peyton Elizabeth Lee, dok Curtisa tumači Jacob Tremblay. U glumačkoj ekipi nalaze se i Angela Bassett, Carey Mulligan, Mahershala Ali i Awkwafina.

„Ovo je nešto što računari ne mogu napraviti“

Travis Knight, koji je ujedno i izvršni direktor studija Laika, smatra da je „Wildwood“ mnogo više od animiranog filma. U razgovoru za Agence France-Presse (AFP) naglasio je da ostvarenje predstavlja rezultat višegodišnjeg rada velikog broja ljudi koji su koristili vlastite ruke, vještine i maštu.

„Ovaj film postoji zato što su stotine i stotine ljudi uložile godine svojih života pokušavajući ispričati najljepšu priču koju su mogle, koristeći svoje ruke i svoju maštu“, objasnio je Knight. „To je nešto što računari ne mogu napraviti“, dodao je.

Njegove riječi dolaze u trenutku kada umjetna inteligencija sve snažnije ulazi u filmsku industriju, uključujući i područje animacije. Za razliku od računarski generiranih animacija, stop-motion podrazumijeva stvarno pomjeranje fizičkih figura i predmeta, čiji se pokreti fotografiraju kadar po kadar. Kada se snimljeni kadrovi prikažu u nizu, stvara se iluzija neprekidnog i prirodnog kretanja. Knight smatra da upravo takav način rada daje posebnu vrijednost filmu.

„Ovo je slavljenje čovječnosti jer ono što vidite u ovom filmu jeste ljudska kreativnost, ljudska umjetnost i ljudski trud u ogromnim razmjerama“, rekao je.

Govoreći o ograničenjima tehnologije, istakao je razliku između ljudskog iskustva i mogućnosti računara.

„Računari mogu pokušati oponašati stvari kroz koje smo prošli, ali računar nikada nije osjetio gubitak. Nikada nije osjetio radost. Nije se zaljubio. Nije mu bilo slomljeno srce“, poručio je Knight.

Fantastična priča o stvarnim emocijama

Iako je smješten u svijet magije i neobičnih stvorenja, „Wildwood“ se bavi i pitanjima koja nadilaze klasičnu dječiju avanturu. Prema Knightovim riječima, film istražuje teme gubitka, sazrijevanja i unutrašnjih sukoba s kojima se ljudi susreću tokom života.

„To je velika, raskošna fantastična priča. Ali istovremeno je i istraživanje zrelih tema i dubokih emocionalnih iskustava kroz koja svi prolazimo u različitim periodima života“, objasnio je reditelj.

Glumica Peyton Elizabeth Lee kazala je za AFP da se mogla poistovjetiti s glavnom junakinjom, posebno kada je riječ o izazovima odrastanja. Prue je djevojčica koja vjeruje da razumije svijet oko sebe, ali je događaji tokom putovanja prisiljavaju da preispita sve što je ranije smatrala sigurnim.

„Nisam otišla u čarobnu šumu“, našalila se Lee.

Ipak, istakla je da dobro razumije osjećaj mlade osobe koja misli da je već dovoljno odrasla i da poznaje stvarnost, sve dok se njena uvjerenja iznenada ne dovedu u pitanje.

„I odjednom morate ponovo razmisliti o svemu“, dodala je.

Sličnu povezanost sa svojim likom pronašao je i Jacob Tremblay. Njegov Curtis pokušava biti hrabar poput junaka iz omiljenih stripova i videoigara, a upravo ta osobina glumcu je bila posebno bliska.

Glumci nisu posudili samo glasove

Posebnost „Wildwooda“ ogleda se i u načinu na koji su nastajali animirani likovi. Glumci nisu učestvovali samo u snimanju dijaloga već su svojim pokretima i gestikulacijom pomagali animatorima da oblikuju fizičko ponašanje likova. Tokom snimanja njihovih glasova kamere su bilježile i pokrete tijela, izraze lica te karakteristične geste.

Animatori su potom te detalje koristili kako bi likovima dali prirodnije i uvjerljivije pokrete. Prema riječima supervizora animacije Brada Schiffa, film predstavlja važan tehnološki iskorak za studio, posebno u prikazivanju izraza lica i raznolikosti životinjskih likova. Schiff je objasnio da je tim uspio postići suptilnosti u pokretima lica koje prije samo nekoliko godina nisu bile moguće.

„Svaki film koji smo napravili bio je istraživanje i razvoj za sljedeći“, kazao je.

Filmska posveta Portlandu

„Wildwood“ je nastao prema istoimenoj knjizi Colina Meloya, a njegovo okruženje snažno je povezano s Portlandom, gradom u kojem se nalazi sjedište studija Laika.

Za Travisa Knighta, koji živi u ovom gradu na američkom pacifičkom sjeverozapadu, film predstavlja i svojevrsnu posvetu mjestu koje je inspiriralo njegovu priču. Iako je radnja smještena u fantastični svijet, njen geografski i emocionalni identitet povezan je s prepoznatljivim prostorom šuma koje okružuju Portland.

„To je veoma posebno mjesto“, rekao je Knight.

Prema njegovom mišljenju, upravo priče koje su duboko ukorijenjene u određeni prostor i iskustvo mogu doprijeti do najšire publike.

„Što nešto učinite specifičnijim i intimnijim, to ono na kraju postaje univerzalnije“, zaključio je reditelj.