NASA-in satelit prvi put samostalno prepoznaje šta vidi iz svemira

Satelit YAM-9 napravio je značajan iskorak u načinu na koji se obrađuju podaci iz svemira, demonstrirajući sposobnost da samostalno prepoznaje i opisuje objekte na snimcima koje prikuplja, bez potrebe za neposrednom analizom sa Zemlje.

Riječ je o tehnologiji razvijenoj u okviru programa NAVI-Orbital, iza kojeg stoje NASA i istraživači iz Laboratorija za mlazni pogon (JPL), u saradnji s kompanijom Loft Orbital. Za razliku od dosadašnjeg pristupa, gdje sateliti šalju ogromne količine podataka na Zemlju radi naknadne obrade, novi sistem omogućava analizu direktno u orbiti.

Istraživači navode da se zadaci sada mogu mijenjati jednostavnim unosom tekstualnih instrukcija, bez potrebe za složenim programiranjem i učitavanjem novog softvera.

Umjetna inteligencija direktno na satelitu

Sistem koristi Google DeepMind Gemma 3, grupu AI modela dovoljno kompaktnih da mogu raditi na malim satelitima. Radi se o vizuelno-jezičnom modelu koji istovremeno obrađuje tekst i slike.

Prema riječima predstavnika Loft Orbitala, tehnologija omogućava satelitu da prepozna sadržaj na fotografijama i identifikuje ono što korisnik traži, uključujući mostove, autoceste, vodene površine ili znakove prirodnih katastrofa poput poplava i šumskih požara.

Sistem funkcioniše uz pomoć tri autonomna AI agenta. Jedan koordinira zadatke, drugi analizira i klasificira snimke, dok treći omogućava komunikaciju s operaterima koji mogu postavljati pitanja o rezultatima.

Takav pristup omogućava da tehničari komuniciraju sa satelitom putem jednostavnih tekstualnih upita, umjesto da za svaki zadatak razvijaju posebne programske komande.

Uspješni rezultati testiranja

Tokom testiranja na Zemlji sistem je analizirao oko 7.960 fotografija i ostvario tačnost od 88,2 posto. Snimci su svrstani u kategorije poput stambenih područja, poljoprivrednih zona, planina i plaža.

Do sada su izvedena i prva snimanja u orbiti, a planirana su dodatna testiranja kako bi se procijenile mogućnosti sistema u različitim uslovima.

Istraživači vjeruju da bi se s mrežom od približno 100 sličnih satelita moglo uspostaviti gotovo neprekidno globalno praćenje Zemlje u realnom vremenu.

Takav sistem mogao bi se koristiti za praćenje šumskih požara, izlivanja nafte, promjena u lukama, aktivnosti na granicama i drugih događaja koji zahtijevaju brzu reakciju.

Primjena i izvan Zemljine orbite

Razvojni tim smatra da bi se ista tehnologija mogla koristiti i na budućim misijama na Mjesecu i Marsu.

Jedna od ideja je omogućiti astronautima da prirodnim jezikom komuniciraju s inteligentnim sistemima, bez potrebe za složenim komandama ili korištenjem tastature tokom rada u svemirskim odijelima.

Iako istraživači upozoravaju da postoje izazovi povezani s tačnošću sistema i sigurnosnim pitanjima, ističu da je riječ o demonstraciji tehnologije koja pokazuje da sateliti mogu samostalno donositi određene procjene o onome što posmatraju.

Prema njihovim ocjenama, ovakav pristup mogao bi postati važan dio budućih svemirskih, naučnih, komercijalnih i sigurnosnih misija.