Jugoslovenski film ostao bez nominacije za Oscara zbog jedne brutalne scene

Jedna od najpotresnijih scena jugoslovenske kinematografije možda je presudila da film Okupacija u 26 slika ne dobije nominaciju za Oscara. Reditelj Lordan Zafranović odbio je prijedlog da skrati brutalni prizor nasilja, iako je takva izmjena, prema njegovim riječima, mogla povećati šanse filma za prestižnu nagradu Američke filmske akademije. Gotovo pet decenija kasnije, Zafranović se prisjeća te odluke, ali ne smatra da je zbog mogućeg uspjeha trebalo mijenjati ono što je snimio.

Film iz 1978. godine bio je jugoslovenski kandidat za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma, ali nije uspio ući među nominovane. Gostujući u emisiji Tanjug Reflektor, Zafranović je govorio o okolnostima koje su prethodile odluci Akademije i podršci koju je njegovo ostvarenje tada imalo u Hollywoodu. Prema njegovom sjećanju, važnu ulogu imali su glumac Karl Malden, tadašnji predsjednik Američke filmske akademije, te producent i ugostitelj Den Tana, koji se snažno zalagao za film.

Scena koju nisu željeli mijenjati

Radnja Okupacije u 26 slika odvija se u Dubrovniku 1941. godine i prati sudbine trojice prijatelja čije živote mijenjaju rat i uspostavljanje ustaške vlasti. Film prikazuje kako se dotadašnji život grada postepeno raspada pod utjecajem nasilja, a posebno se izdvaja scena pokolja u autobusu, poznata po izrazito brutalnom prikazu zločina.

Upravo je taj prizor postao predmet rasprave kada se film našao u konkurenciji za Oscara. Zafranoviću je sugerisano da skrati najmučniji dio scene kako bi ostvarenje imalo veće izglede kod članova Akademije. Međutim, on i scenarista Mirko Kovač nisu željeli pristati na takvu intervenciju.

- Mi smo jednoglasno rekli ne. Nećemo da sakatimo svoj film, ispričao je Zafranović za Tanjug.

U jednom ranijem intervjuu reditelj je precizirao da je prijedlog podrazumijevao skraćivanje približno sedam minuta scene na najviše tri minute. Kao obrazloženje navedena je mogućnost da članice Akademije neće moći izdržati toliko uznemirujući prikaz nasilja.

Sličnog objašnjenja godinama kasnije prisjetio se i Den Tana, koji je tvrdio da je upravo scena u autobusu utjecala na glasanje. Prema njegovom svjedočenju, pojedini članovi Akademije napustili su projekciju tokom tog dijela filma, što je, kako je smatrao, doprinijelo tome da Okupacija u 26 slika ostane bez potrebne podrške za nominaciju.

Odluka koju nije promijenio zbog nagrade

Govoreći o vlastitoj karijeri, Zafranović je priznao da danas drugačije promatra neke odluke koje je donosio tokom života. Ipak, kada je riječ o odbijanju da mijenja Okupaciju u 26 slika, ostao je pri tadašnjem stavu, uprkos mogućnosti da bi film u skraćenoj verziji imao bolji prijem među članovima Akademije.

- Kad čovek dođe u situaciju da retrospektiva gleda na ono što je radio, onda bih ja u jednoj rečenici kazao šta je sa mnom bilo: nisam slušao nikoga, a nisam slušao niti sebe. Da sam slušao sebe možda bi druga situacija bila, rekao je reditelj.

Zafranović je pritom govorio i o vlastitoj sklonosti preispitivanju odluka, priznajući da ne smatra sve svoje ranije izbore ispravnim.

- Da li je to bilo pogrešno ili nije? Uvek govorim da odluke donosim sam i da je 80 posto pogrešno, kazao je.

Iako se osvrće na mogućnost da je drugačija odluka mogla promijeniti međunarodni uspjeh filma, ostaje činjenica da Zafranović i Kovač nisu željeli ukloniti ili skratiti dio koji su smatrali važnim za cjelinu priče.

Ljepota Dubrovnika nasuprot ratnim strahotama

Jedan od ključnih elemenata Okupacije u 26 slika jeste kontrast između Dubrovnika kao grada prepoznatljivog po ljepoti i nasilja koje se u njemu odvija tokom Drugog svjetskog rata. Zafranović je grad namjerno prikazao kroz njegovu prepoznatljivu turističku sliku, a zatim postepeno otkrivao strahote koje donose rat i uspostavljanje ustaške vlasti.

- Nijedan kutak sveta, pa bio najlepši, ne zaobilazi zlo, objasnio je reditelj govoreći o ideji koja stoji iza filma.

Takav pristup nije bio ograničen samo na Okupaciju u 26 slika. Zafranović je naveo da je sličan postupak koristio i u filmovima Pad Italije i Večernja zvona, u kojima ljepota prostora i prizori svakodnevnog života najprije stvaraju osjećaj sigurnosti, da bi se potom pojavilo nasilje koje narušava dotadašnji poredak.

Upravo je na tom kontrastu gradio priču o Dubrovniku 1941. godine, a scena u autobusu, čije je skraćivanje odbio, ostala je jedan od najprepoznatljivijih dijelova filma. Iako Okupacija u 26 slika nije dobila nominaciju za Oscara, Zafranović nije prihvatio prijedlog da zbog mogućeg priznanja Američke filmske akademije mijenja taj dio svog ostvarenja.