Jasmina Trumbetaš Petrović: Kultura treba da bude most koji spaja ljude u cijelom regionu

Jasmina Trumbetaš Petrović iz Beograda jedna je od istaknutih operskih sopranistica regiona, umjetnica čija karijera traje više od tri decenije i koja je izgradila prepoznatljiv scenski izraz kroz cijeli niz zahtjevnih uloga.

Ove sedmice oduševila je sarajevsku publiku u Puccinijevoj "Tosci", a svom nastupu, gostovanju u Narodnom pozorištu Sarajevo i dugogodišnjoj karijeri govorila je za Oslobodjenje.ba.

Spektakularan događajZa kraj sezone u Narodnom pozorištu koncert solista i hora Opere "Viva la Opera"

Na pitanje šta joj danas predstavlja "Tosca" i kako se njen odnos prema tom liku mijenjao kroz godine, Trumbetaš Petrović ističe da se radi o ulozi koja se ne prestaje otkrivati. Prvi put ju je pjevala 2014. godine, a danas joj, kaže, pristupa iz potpuno druge životne i umjetničke perspektive.

Pravo vrijeme 

- S godinama sam shvatila da "Tosca" nije samo ljubomorna i strastvena žena, već pre svega umetnica koja je spremna da zbog ljubavi i svojih moralnih uverenja podnese najveću žrtvu. Danas u njenom karakteru pronalazim mnogo više nijansi nego ranije i verujem da upravo životno iskustvo omogućava da se ovakav lik interpretira iskrenije i dublje. Neke uloge, zaista treba da dođu u određenoj životnoj dobi. Zato sa ovom ulogom nisam žurila, nego sam je otpevala baš kad sam doživela svoju životnu i profesionalnu i psihičku zrelost, rekla je Trumbetaš Petrović. 

Govoreći o gostovanju u Sarajevu, naglašava da su ovakvi susreti uvijek dragocjeni, jer spajaju različite umjetničke energije i publike:

-  Posebno mi je zadovoljstvo nastupati u Sarajevu, gradu bogate kulturne tradicije i publike koja istinski razume i voli operu. Verujem da ovakve saradnje doprinose povezivanju naših teatara i umetnika i da kultura treba da bude most koji spaja ljude u celom regionu.

Svim godinama na sceni i brojnim velikim ulogama pristupa bez idealiziranja. Riječ je o poslu koji traži konstantnu disciplinu i unutrašnju snagu, a otkrila nam je i da li postoji ključ dugovječnosti.

Stabilan nervni sistem

- Mislim da ne postoji tajna formula. Ali, ako ćemo govoriti o trajanju, tu je presudna pravilna vokalna tehnika u vođenju glasa i izbor repertoara po fahu koji vam po glasu pripada. Pored toga, potrebni su veliki elan, ljubav prema profesiji, svakodnevni rad i disciplina. S obzirom na mnoga odricanja koja ova profesija nosi, jedan sportski i vojnički život, a opet borba za mesto i stalno dokazivanje. Za to sve treba imati jedan stabilan nervni sistem, istakla je umjetnica te dodala: 

- Teško je opstati u tom svetu, ali, samo najhrabriji i najuporniji isplivaju. Glas je živ instrument koji zahteva stalnu negu i odgovornost. I najmanja psihička i emotivna destabilizacija utiče na glas. O svim tim mojim proživljavanjima na sceni i iza scene tokom karijere, mogla bih roman napisati. Nije uopšte lako kao što izgleda. Pored toga, važno je ostati radoznao i učiti celog života, jer svaki novi lik donosi nova saznanja i o muzici i o čoveku.

Iako je kroz karijeru tumačila brojne heroine, izdvojiti jednu, kaže, nije moguće.

- Teško mi je izdvojiti samo jednu ulogu jer svaka nosi posebnu emociju i obilježila je jedan period mog umjetničkog života. Ipak, sebe kao umjetnika najpotpunije sam otkrila u italijanskom repertoaru, posebno u Verdijevim i Puccinijevim operama. Tu su Aida, Leonora, Elizabeta, Tosca, a odnedavno i Santuca u "Cavalleriji rusticani". Svaka od tih junakinja ostavila je poseban trag i donijela drugačije iskustvo. Ako bih morala izdvojiti one koje su me najviše obilježile, to su Tosca, Aida i Turandot. 

Posebno mjesto zauzima Leonora u "Trubaduru", jer je bila moja prva velika Verdijeva uloga i otvorila mi put repertoaru u kojem sam pronašla svoj puni umjetnički izraz. Svaka od njih ima snažan unutrašnji svijet i omogućava da svaki put otkriješ nešto novo u sebi kao umjetniku, ispričala je naša sagovornica, dodavši da joj je pjevanje različitih stilova, od opera do oratorija, proširilo umjetnički izraz i razumijevanje muzike.

Nova publika

Dotakli smo se i odnosa novih generacija prema operi. Kada je riječ o približavanju opere mlađoj publici, ističe da se vrijednost opere ne dovodi u pitanje, ali da se pristup mora mijenjati.

- Verujem da opera nikada neće izgubiti svoju vrednost, jer je ona internacionalna i sluša se na svim meridijanima, ali je potrebno pronaći savremene načine da se približi mladima. To podrazumeva više edukativnih programa, otvorenije pozorište, prisustvo na društvenim mrežama i saradnju sa školama i univerzitetima. Međutim, najvažnije je da mladi jednom dođu u pozorište i uživo dožive snagu ljudskog glasa i emociju koju opera nosi. Taj doživljaj često menja predrasude i stvara novu publiku.

Često umem da kažem svojoj publici na koncertima da će sigurno zavoleti operu ako barem jednom dođu na neku predstavu. Već sledeći put će moći da razumeju snagu muzike i prepoznaju poruku i emociju koju opera nosi. Zato na svojim koncertima izvodim poznata dela različitih kompozitora, ono što je publika već čula i što prepoznaje. Tada publika uvek odlazi sa koncerta pod utiskom i na taj način se izmešta od ovozemaljskog i svakodnevnog, jer slušati operu, to je privilegija, zaključila je Trumbetaš Petrović za Oslobodjenje.ba.