Film Identitet na SFF-u: Male revolucije koje su pokrenule velike promjene

Dokumentarni film Identitet, autorice Slađane Lučić, prikazan je na SFF-u u okviru programa Suočavanje s prošlošću

- Ovo nije samo priča o traumi i diskriminaciji djece rođene zbog rata, nego o ljubavi - onoj koju su pružali ljudi koji su tu djecu odgajali i pomogli im da postanu ono što oni danas jesu, rekla je Slađana Lučić, autorica filma Identitet, premijerno prikazanog na ovogodišnjem Sarajevo Film Festivalu u okviru programa „Suočavanje s prošlošću“.

Alen Drljević o filmuImao je samo sedam godina kada su ga odveli na strijeljanje, ovo je Fahrudinova priča

Film prati troje mladih ljudi, rođenih iz ratnog seksualnog nasilja,  Ajnu Jusić, Lejlu Damon i Alena Muhića, koji hrabro izlaze iz anonimnosti kako bi se suprotstavili stigmi i pravnoj isključivosti, ujedno transformirajući osobne priče u kolektivnu borbu za dostojanstven život te pronalazeći humor, suosjećanje i utjehu jedni u drugima.

Za protagoniste filma Lučić kaže kako su njih troje „pokrenuli male revolucije koje mijenjaju društvo“, ali i način na koji se promatraju djeca rođena kao posljedica ratnog seksualnog nasilja.

- Nikada nije dovoljno borbe i nije dovoljno načina da pokažemo koliko je problematičan odnos društva prema onima koje u tom trenutku smatramo na neki način drugačijim. Problem djece rođene zbog rata, kako to i Ajna često ponavlja, nije nastao u ratu, nego u miru, rekla je Lučić.

Prema riječima Ajne Jusić, „djeca rođena zbog rata daleko su više od onoga što ih je odredilo samim načinom rođenja“, jer im diskriminacija koja ih je pratila od djetinjstva „često nije dopuštala da pokažu sve ostalo što jesu“.

Ističe i kako su „pozitivne promjene u društvu vidljive, ali da nisu podjednako prisutne u svim dijelovima zemlje“.

- U Sarajevu smo u nekim lijepim pozicijama, ali u manjim sredinama uvijek postoji ta zadrška u načinu kako i koliko govorimo, rekla je Jusić. 

Posebno je upozorila na zajednice u kojima i danas jedni pored drugih žive oni koji su preživjeli ratne zločine i oni koji su ih počinili. Važnim smatra i rad s mladima, jer „diskriminacija može imati različite povode, ali obrazac često ostaje isti“.

- Mladima treba pomoći da razumiju da nečija različitost, porodična priča ili materijalne okolnosti ne mogu biti razlog za isključivanje i ponižavanje, poručila je Jusić.

Osim redateljice i scenaristice Slađane Lučić, na filmu su radili direktor fotografije Vjeran Hrpka, snimatelj Mirsad Bukvić, snimatelj zvuka Almir Kozić, montažerke Emina Zubčević i Ana Štulina, producentica Tamara Babun Zovko, te mnogi drugi.

Film je sufinanciran sredstvima Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC) i kroz projekt „Žene vode na putu mira i sigurnosti u Bosni i Hercegovini“ koji, uz podršku Fonda za izgradnju mira generalnog sekretara Ujedinjenih naroda, zajednički provode UN Women, IOM i UNFPA u partnerstvu s Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine. Partner projekta je Udruženje „Zaboravljena djeca rata“.