Pero Jurišin: Ako kralju nije smetala zvijezda na grbu Veleža, ne može smetati ni vama

Godinama nakon rata, Split i Mostar ostali su gradovi o kojima se mnogo govori kroz pojedinačne priče, ali rijetko kroz cjelovito suočavanje sa onim što se događalo devedesetih. Novinar, publicist i aktivist Pero Jurišin govorio je upravo o tom vremenu, o atmosferi straha, propagande, izbjeglica, nasilja i kolektivnog prešućivanja koje je, kako kaže, ostalo prisutno i danas.

Govoreći o velikom tekstu koji je svojevremeno napisao o Splitu devedesetih, prisjetio se i rasprave sa urednikom oko riječi "fašizacija". Kako kaže, urednik je tražio da taj izraz izbaci iz teksta uz obrazloženje da "nije bilo fašizma", ali je Jurišin insistirao da nije napisao da je postojao fašizam nego proces fašizacije društva.

- Kako bi ti opisao da su stotine obitelji izbačene iz stanova, da su bile brojne likvidacije sa jasnim etničkim elementom, da te likvidacije nisu riješene, da su ljudi izbacivani s posla, pitao je Jurišin objašnjavajući zašto smatra da je upravo taj izraz najbliži onome što se tada događalo u Splitu.

Dodaje kako je suočavanje s prošlošću i danas bolna tema, jer mnogi ne žele govoriti o vremenu u kojem su šutjeli dok su komšije izbacivane iz stanova ili dok su ljudi ostajali bez posla zbog etničke pripadnosti.

- Bolno je suočiti se sa time da kad su ti susjeda izbacivali iz stana, ti si vidio možda kroz onu špijunku, ali nisi izašao van i rekao: "Čekajte ljudi". Nitko nije stao. Spomenuo sam prije, kad su radnike izbacivali po etničkom ključu i sa posla, nijedan radnik nije rekao: "Čekajte, nemojte, to su naši drugovi, radimo skupa, ja ih znam, ništa nisu učinili", kazao je Jurišin.

U razgovoru se dotakao i Mostara, grada u koji je tokom rata često. Opisujući prizore koje je zatekao uz Bulevar i Neretvu, kaže da je grad izgledao poput “mjesečeve površine”, pokušavajući slikovito objasniti razmjere razaranja koje je vidio. Već tada, kaže, podjele su bile jasno vidljive. Na mostovima su postojali punktovi, propaganda je bila snažna sa obje strane, a među ljudima je dominirao osjećaj izdaje i nepovjerenja.

Prisjetio se i razgovora sa tadašnjim predsjednikom SDA, tokom kojeg su govorili o Veležu i simbolima koji su uklanjani iz javnog prostora. Jurišin je tada sagovorniku rekao da su svi učestvovali u promjenama identiteta grada.

- Ako kralju nije smetala crvena zvijezda Veleža kad je osnivan 30-ih godina, onda ne može smetati ni vama, a vama je smetala. Tada je stavljen simbol Staroga mosta. Ti vidiš tragediju jednoga grada koji je u Jugoslaviji tada slovio kao grad koji je, da upotrijebim tu ružnu riječ, multikulti, čije je partizansko groblje bilo kao spomenik na diku svima i poglavito Mostaru, a pričao je jednu priču o Mostaru kojeg u tom trenutku više nije bilo. Ja sam gledao, prolazio sam, bio sam više puta u Mostaru u toku rata i prolazio sam kroz Liska park u prvoj fazi rata i tamo su bili pokovani uglavnom mladost. I jedni i drugi i treći. I ja sam napisao, osjećao sam to jer sam vidio otprilike kuda stvari idu, da su tu pokopani posljednji Rođeni. Za one koji ne znaju, u Bosni sigurno znaju, Rođeni su navijači Veleža, ispričao je Jurišin.

Ostatak razgovora gledajte i slušajte u podcastu U kontru sa Draganom Markovinom, ove subote u 21 sat na www.oslobodjenje.ba.