Kada porodica postane filmska priča: „Sentimental Value“ osvaja emocijama

Neke porodice svoje probleme rješavaju razgovorom, druge šutnjom, a u filmu „Sentimental Value“ jedan otac pokušava ih riješiti, snimajući film. 

Novi naslov norveškog reditelja Joachima Triera spaja porodičnu dramu, crni humor i priču o umjetnosti, otvarajući pitanje koliko daleko umjetnik može otići kada vlastiti život pretvori u materijal za film.

PRIČA O GUBITKU I ISKUPlJENJU„21 Grams“ Iñárritua pokazuje koliko jedan trenutak može promijeniti život

U središtu priče je Gustav Borg, nekada uspješni filmski reditelj koji se nakon smrti bivše supruge ponovo približava svojim kćerkama Nori i Agnes. Njihov odnos, međutim, opterećen je godinama udaljenosti i nerazriješenim porodičnim odnosima.

Gustav želi snimiti film o svojoj majci, a za glavnu ulogu pokušava angažovati Noru, uspješnu pozorišnu glumicu. Ona odbija, pa se u priču uključuje američka glumica Rachel Kemp, koju igra Elle Fanning. Njeno pojavljivanje dodatno komplikuje odnose unutar porodice i pretvara snimanje filma u svojevrsno suočavanje s prošlošću.

Trier, poznat po filmovima „Najgora osoba na svijetu“ i „Oslo, 31. august“, ovoga puta manje govori o potrazi za vlastitim identitetom, a više o onome što nosimo iz porodice. Njegovi likovi nisu jednostavni niti potpuno dobri ili loši – povrijeđeni su, sebični, nježni, smiješni i često nesposobni da kažu ono što zaista osjećaju.

Posebno mjesto u filmu zauzima porodična kuća. Ona nije samo prostor u kojem se radnja odvija, već postaje svojevrsna arhiva porodičnih sjećanja. U njoj su sačuvani tragovi generacija, ali i ono o čemu se godinama šutjelo.

Trier pritom pravi film o filmu. Njegov junak pokušava vlastiti život pretvoriti u umjetnost, dok istovremeno ne uspijeva riješiti ono što ga u stvarnom životu najviše boli. Upravo se na toj granici između stvarnosti i fikcije razvija najveća napetost priče.

U glavnim ulogama su Stellan Skarsgård, Renate Reinsve, Inga Ibsdotter Lilleaas i Elle Fanning. Kritičari su posebno izdvojili glumačke izvedbe i Trierov način da teške porodične teme ispriča bez pretjerane patetike, uz dozu suptilnog humora.

„Sentimental Value“ tako nije samo film o ocu koji želi snimiti film o svojoj majci. To je priča o tome šta umjetnost može sačuvati, ali i šta ne može popraviti. Jer neke se porodične priče mogu ispričati na platnu, ali se njihove posljedice ipak moraju riješiti izvan njega.