JASMIN HALEBIĆ: Dokle ćemo igrati crnim figurama?

Sport mi je oduvijek bio drag. Istina, posljednjih godina svoju naklonost prema sportu sve više iskazujem pred TV aparatom. Moje srednje godine nisu jedini krivac – treneri su još poodavno prepoznali da bi za košarku, fudbal i stoni tenis bilo spasonosno da svoj sportski talenat razvijam uglavnom kao gledalac, nikako kao takmičar. Od sportova kojima se može baviti i bez naročito izražene koordinacije ruku i nogu, najviše mi se dopada šah. U šahu nije svejedno ko povlači prvi potez. Napisani su i naučni radovi o tome. U jednom od njih autori su analizirali preko 70.000 partija vrhunskog šaha odigranih tokom više od 150 godina. Otkrili su postojanje mjerljive prednosti igrača koji počinje bijelim figurama. Igrač sa crnim figurama uvijek mora prilagoditi svoju igru, a vrlo često u tome ne uspije. Bijeli ima nešto što je u ekonomiji još dragocjenije nego u šahu – inicijativu: mogućnost da prvi povuče potez i pokuša dobiti meč. Ovom rečenicom sam i nehotice odao namjeru – u nastavku je riječ, naravno, o ekonomskoj, a ne šahovskoj kolumni.

Bijeli vuče potez U našoj zemlji se ekonomska politika, uglavnom, odigrava crnim figurama. Čekamo da iskrsne problem, a onda ga pokušavamo riješiti. U zemlji sa složenim i sporim sistemom odlučivanja takva strategija je posebno skupa: dok osmislimo odgovor, početna pozicija je često već znatno pogoršana. Nova željezara Zenica je posljednji primjer. Problemi nisu nastali u aprilu, kada je zaustavljena visoka peć. Mjesecima ranije bilo je jasno šta se događa sa biznisom čelika, upozoravali su rijetki, slušali još rjeđi. Zastarjela tehnologija, visoki energetski troškovi, odlazak strateškog investitora, pritisci konkurencije... I pored toga, cijela situacija nas je zatekla potpuno nespremne. Privatni vlasnici su, to znamo, uvijek motivisani profitom, a politički akteri osvajanjem sljedećeg mandata, pa ipak su izostale adekvatne reakcije. Epilog je da će privatni vlasnici kroz stečaj, vjerovatno, doći do profita rasprodajom imovine Željezare dok se politički akteri pokušavaju izvući neokrznuti sklanjajući se iza izjava o tome da radnici neće biti prepušteni sami sebi.

Crni uzvraća Najavljene su mjere prekvalifikacije, dokvalifikacije, pružanja pomoći pri pronalasku zaposlenja kod drugih poslodavaca, rješavanje pitanja nedostajućeg staža i novčane naknade za željezarske radnike ostavljene bez posla. Uz traženje pravnog, finansijskog i tehnički održivog modela za ponovno pokretanje proizvodnje, svaka eventualna podrška novom poslovnom planu biće uslovljena očuvanjem i ponovnim otvaranjem radnih mjesta. I ne samo to, insistirat će se na zaštiti postrojenja integralne proizvodnje čelika kao strateškog industrijskog resursa Federacije BiH, uz naglasak da postrojenja ne smiju biti uništena, otuđena niti opterećena na način koji bi onemogućio ponovno pokretanje proizvodnje.

Otvorene partije Slična ekonomska partija se već odigrava sa rudnicima uglja. Nadolazeća energetska tranzicija će najviše pogoditi mjesta koja veoma mnogo zavise od rudnika i termoelektrana. Poznato je koja će zanimanja biti ugrožena. Partija je već otvorena, a mi ponovo ispuštamo bijele figure. Kad rudnici postanu potpuno ekonomski neodrživi, kad rudari i radnici zaprijete izlaskom na ulice i kad produkcija električne energije postane nedovoljna, a njen uvoz skup, opet ćemo odigrati crnim figurama, sa sve dokvalifikacijama i prekvalifikacijama, otpremninama, dokupom staža i socijalnim zbrinjavanjem radnika. Državna imovina je još jedna započeta utakmica. Nedavno sam analizirao razvojne potencijale nekih opština i gradova u Bosni i Hercegovini. Jedan od najčešćih izazova je nedostatak zemljišta za investitore, koje bi se moglo ponuditi kroz modele poslovnih i industrijskih zona za izgradnju proizvodnih pogona i otvaranje novih radnih mjesta. U mnogim slučajevima prepreka je izostanak adekvatnog zakona i sistemskog uređenja pitanja državne imovine. 

Već više od dvije decenije nismo sposobni donijeti državni zakon koji bi konačno regulisao vlasništvo, upravljanje i raspolaganje državnom imovinom. Dok traje privremena zabrana uvedena još 2005. godine, odlukom tadašnjeg visokog predstavnika, značajan razvojni resurs tavori, zarobljen u neriješenom pravnom i političkom sporu - umjesto da se, uz jasno definisana prava i zaštitu javnog interesa, stavi u funkciju investicija i razvoja u oba entiteta i distriktu Brčko tamo gdje postoji ekonomska opravdanost. Mnogo je takvih partija u ostalim oblastima: nerazvijen finansijski sektor i sklerotično tržište kapitala, zapušteno obrazovanje i nedovoljna povezanost sa tržištem rada, nizak nivo ulaganja u istraživanje - posljedični slab tehnološki razvoj i usvajanje novih tehnologija, izostanak demografske politike i prekomjeran odliv stanovništva, maćehinski odnos prema dijaspori i nedovoljne investicije iz tog pravca, da nabrojim samo neke od najvažnijih. Slična situacija je i sa povratkom izbjeglih i raseljenih, vanjsko-trgovinskim deficitom, krhkim institucijama, Planom rasta, poljoprivredom, zdravstvom, mladima - pronicljiv čitalac može slobodno nastaviti niz.

Raspored figura Nije, dakle, problem samo u tome što imamo mnoštvo ekonomskih slabosti. Ni drugim zemljama ne cvjetaju ruže. Problem je što prečesto čekamo da se postojeće stanje, bez neophodnih ulaganja u transformativne promjene (a druge zemlje upravo to čine), pretvori u prijetnju, a prijetnja u slabost. Tek onda iskazujemo namjeru djelovanja. Tada su mogućnosti izbora manje, vrijeme za reakciju kraće, a cijena rješenja veća (Željezari je, primjerice, potrebna investicija od oko 400 miliona KM, te dodatnih 374 miliona KM zasad utvrđenih potraživanja za namirenje povjerilaca u procesu stečaja plus neutvrđeni iznos troškova socijalnog programa za zbrinjavanje tehnološkog viška radnika). Ekonomska politika se, kako to već kod nas biva, svodi na saniranje posljedica: subvencije, otpremnine, socijalne programe i spašavanje onoga što se još spasiti može. U šahu ni bijele figure ne garantuju pobjedu. 

Ali bijeli ima inicijativu i priliku da prvi pokuša usmjeriti tok partije. U onih 70-ak hiljada analiziranih partija vrhunskog šaha, da saopštim rezultate, kad se izostave remiji i posmatraju samo mečevi završeni pobjedom, bijeli je trijumfovao u gotovo 60 posto slučajeva. I to nije samo šahovska mudrost. Bosna i Hercegovina ne može birati vrijeme u kojem će igrati ekonomske utakmice. Sretna okolnost je što su ekonomska pravila i logika odavno poznati. Ne možemo upravljati globalnim tehnološkim promjenama, energetskom tranzicijom, evropskim integracionim rokovima, tržišnom konkurencijom niti demografskim trendovima. Ali možemo birati hoćemo li čekati da se povuče prvi potez pa da potom reagujemo ili ćemo pokušati predvidjeti šta dolazi i pripremiti vlastiti plan igre. Nakon saznanja da bijeli pobjeđuje češće, krajnje je vrijeme da i ekonomsku partiju Bosne i Hercegovine konačno počnemo igrati bijelim figurama.