JAHIEL KAMHI: Veliki praznici i veliki podsjetnici

Postoje dani koji nose više od datuma.

Postoje dani koji u sebi donose i radost i tugu, i slavlje i sjećanje, i nadu i opomenu.

Za jevrejski narod širom svijeta, 11. septembar 2026. je početak velikih praznika: Rosh Hashanah 2026. godine počinje navečer 11. septembra. I time zvanično započinje Velike praznike (High Holy Days) za jevrejski narod.

U te dane se ulazi u Dane strahopoštovanja, u trenutke duboke introspekcije, obnove, praštanja, povratka sebi i Bogu.

A, isti taj dan u svijetu nosi i drugo sjećanje: 9/11, tragediju koja je promijenila tok savremene istorije. Dvije stvarnosti, dva bola, dvije poruke - na istom datumu. Je li to simbolika? Možda jeste. Možda je to simbolika koja nas uči da se svaka ljudska patnja mora poštovati. Da se tragedije ne smiju relativizirati, da se strahovi ne smiju ignorisati. Da se mržnja nikada ne smije ostaviti bez odgovora.

Za Jevreje, Veliki praznici su vrijeme kada se svijet posmatra kroz prizmu odgovornosti: odgovornosti prema sebi i prema drugima, odgovornosti prema istini i prema sjećanju. I zato je važno reći: Dok ulazimo u dane duhovne obnove, svijet se ponovo suočava s porastom antisemitizma - tihog, upornog, često prikrivenog, ali uvijek bolnog.

Nije ovaj prilog optužba. Nije ni prst uperen ni u koga. Nije to ni politika! To je samo činjenica koju treba razumjeti, objasniti, osvijetliti - jer mržnja se najbrže širi tamo gdje se o njoj šuti.

Veliki praznici nas uče da se čovjek može promijeniti. Da se zajednica može podići. Da se svijet može popraviti - tikun olam, popravak svijeta, jedna od najljepših jevrejskih ideja, jer je moralna obaveza svakog čovjeka da doprinese tome da svijet bude pravedniji, humaniji, sigurniji i bolji.

Možda je baš zato simbolično što se ove godine sve uklopilo na isti dan. Možda je to podsjetnik da se tragedije ne smiju zaboraviti, i da ni nada ne smije ugasnuti. Možda je to poziv da se učimo jedni od drugih, da slušamo, da razumijemo, da budemo bolji.

A svijetu koji obilježava 9/11 želimo mir, jer mir je najteži, ali najvažniji ljudski zadatak.

Da ima snagu, jer samo snažan čovjek može birati dobrotu - umjesto mržnje.

Želimo da ima empatiju, jer bez empatije se tragedije ponavljaju.

Želimo da se ne zaboravi 9/11, jer zaborav je najopasniji oblik ravnodušnosti.

Cijelom svijetu želimo jedinstvo, jer 9/11 nas je naučio da se ljudska bol ne dijeli po naciji, vjeri ili porijeklu. Molimo se da se tragedije ne koriste da bi se stvarale nove podjele, nego da bi se gradili mostovi.

I najviše od svega - želimo da se svaka žrtva, bilo gdje u svijetu, pamti s dostojanstvom.

Možda će neko reći: Pa to je samo jedan datum! Možda je to samo datum, ali ono što mi u njega unesemo - eh, to je onda naša odgovornost. I to nikada ne smijemo zaboraviti!