GORAN DAKIĆ: Mile, ti si sljedeći!

Studenti su pobijedili, Vučić je izgubio. To je prva lijepa vijest. Socijalistička partija neće imati poslanika prvi put nakon 1945. godine. To je druga lijepa vijest. Pikac je ušao u Narodnu skupštinu Srbije. To je treća lijepa vijest. Dejan Bodiroga je dobio još jednu veliku utakmicu. To je četvrta lijepa vijest. Nenad Stevandić i Milorad Dodik stajali su pored Vučića dok je šef naprednjaka proglašavao poraz. To je peta lijepa vijest. Možda i najljepša.

Omladina se okupila na trgovima širom Srbije. Nešto se tog slavlja prelilo i s ove strane Drine. U Trebinju je slavio Nebojša Vukanović sa članovima Liste za pravdu i red, na banjolučkom Trgu Krajine okupilo se nekoliko stotina mladića i djevojaka koji su dva-tri sata pjevali i proslavljali pobjedu studenata u Srbiji. Muzički i parolaški repertoar u centru Banje Luke nije bio značajno drugačiji od onoga sa Slavije, ali jedan je poklič napravio razliku.

Omladinci su često prekidali pjesme povikom: “Mile, ti si sljedeći”! Mile je, dabome, onaj čija je stranka prije nekoliko sedmica ostvarila istorijski rezultat na opštim izborima i nije do kraja jasno kako je to on i na koji način “sljedeći”. Do novih izbora valja čekati još najmanje četiri godine ako se neko čudo prije toga ne desi, i prilično je jasno da će Dodik u tom periodu činiti sve da političku moć, baš kao i onu monetarnu, uveća. Kako, dakle, Mile može biti sljedeći?

Studenti u Srbiji nisu ustali protiv Milorada Dodika. Njima ne smeta jalovi parlament Republike Srpske, niti im smetaju korumpirana tužilaštva koja su u vlasništvu nezavisnih socijaldemokrata. Ne smeta im javni servis Republike Srpske, ne smetaju im Zora Vidović i Željko Budimir. Ne smetaju im naši ministri sa kupljenim diplomama, poslanici sa sumnjivim biografijama i direktori sa partijskim knjižicama. Imaju oni i svoje pendreke koje moraju obuzdavati.

Slavlje na Trgu Krajine je bilo dirljivo, parole mladalački drske, ali to je tek podnožje Anda i do vrha ima da se prti. Treba kroz smetove, valja kroz klance, mora se neprohodnim stazama. Nije to maturska ekskurzija, niti je to odlazak na more s kumovima. Izborna pobjeda je poput postavljanja Kralja Lira: krv, znoj i suze. Valja na tom putu izgubiti poneki kilogram, valja podbiti koljena, valja se smrznuti ili se pregrijati, valja probijati žuljeve nakon svakog desetog kilometra.

Studenti su uradili tačno ono što opozicija u Republici Srpskoj nije kadra da uradi dvadeset godina: ušli su u svako selo, stali su pred svakom kućom, odmorili se pred svakom zadrugom. Šipčili su po kiši, tabanali na plus četrdeset, nisu im smetali vjetrovi praćeni tanjim ili debljim ledom. Imali su jednu ideju, tačnije, jednu jedinu metu u koju su svi složno pucali. Nisu se klali oko toga što jedni pucaju iz američkog bestrzajnog topa, a drugi iz ruskog lovačkog karabina.

Juriš je bio snažan, istrajan i jedinstven. Naprednjački lanac drugačije nikada ne bi ni bio potrgan. Studenti nisu pustili da se drugi tuku za njihove ideale, nisu druge puštali u svoje rovove iz kojih su kretali ka naprednjačkim barikadama. Ako prethodnih godinu ili dvije nije bilo jasno šta su radili, tokom izbornog dana je postalo više nego očigledno: na svakom biračkom mjestu su imali posmatrače i kontrolore koje Vučićevi zelenaši nisu mogli da kupe evrima i sendvičima.

U svakoj učionici, u svakoj fiskulturnoj sali, u svakom domu kulture mladi i oni nešto stariji koji nisu prodali naredne četiri godine. Opozicija u Republici Srpskoj ne umije da pronađe i vaspita tri poštena posmatrača koju Dodikovi izborni banditi neće kupiti za sto maraka. U te bitke valja ići čim se jedni izbori završe, a ne mjesec ili dva prije narednih. Slaviti tuđe pobjede jeste stvar vaspitanja, ali dobijati sopstvene daleko je veći podvig.

Oni koji su prije nekoliko večeri slavili studentsku pobjedu na Trgu Krajine dobiće uskoro svoju priliku. Horsko pjevanje nije loš signal, ali pravi posao tek predstoji. Mile nikada neće biti sljedeći ako se kompletna energija sabije u dva sata pjevanja i skandiranja. Dodik se, za razliku od Vučića, pod velikim pritiscima lako preobražava, a tu kamuflažu ne mogu da razbiju parole. Bolje je, na kraju krajeva, pjevati kada posao bude završen.

Mladi ljudi su ušli u javna preduzeća Srbije i skinuli Vučićeve slike koje su visile u direktorskim kabinetima. To je šesta lijepa vijest. Dragan J. Vučičević se malo prepao. To je sedma lijepa vijest. Direktor jednog javnog servisa je dao ostavku, studenti traže ostavke i ostalih. To je osma lijepa vijest. Ponovo je predata inicijativa za oduzimanje dozvole Televiziji Informer. To je deveta lijepa vijest. Stevandić i Dodik su u noći 25. oktobra bili uz gubitnike i to zato što su morali. To je deseta lijepa vijest. Možda i najljepša.