ADAMIR JERKOVIĆ: Dodik plaća da ga čuju, a BiH čeka da je saslušaju

Čitam ovih dana čuđenja iz Sarajeva. Otkud Miloradu Dodiku Trumpovi ljudi? Šta su radili u Banjoj Luci? Šta je dobio za stotine hiljada dolara? Kao da je Milorad Dodik jučer ušao u politiku, pa mu sada treba objašnjavati kako se osvaja međunarodni prostor.

Dodik svakako nije naivac. On zna šta hoće i ne odustaje od svojih ciljeva. Dok se bh. političari bave dnevnim prepucavanjima, on traži veze, plaća pristup i gradi političke pozicije. Prema pisanju The New York Timesa, James Blair i Chris LaCivita, ljudi iz Trumpovog političkog kruga, angažirani su za savjetovanje vlasti Republike Srpske i za taj posao su dobili stotine hiljada dolara. Ovo je diglo prašinu po Washingtonu u trenutku kada su posebno republikanci posvećeni međuizborima početkom novembra.

Šta je Dodik dobio? Možda ne možemo izmjeriti koliko su mu njihovi savjeti pomogli na izborima. Ali dobio je nešto drugo, značajnije: mogućnost da se predstavi kao čovjek koji ima pristup ljudima bliskim američkom predsjedniku. Zbog toga nisam siguran odakle je “ovo” procurilo. No, činjenica je da je u politici to velik kapital. Nekada je dovoljno da se vrata odškrinu pa da se objavi kako ste već ušli u kuću. Dodik je sam priznao koliko mu znači Trumpov povratak na vlast. Bez njegove pobjede, izjavio je, SNSD bi bio politički mrtvac. On zna da se umiljava onome kome treba. On se prilagođava novom Washingtonu, govori jezikom koji Trumpu odgovara i nastoji povezati svoje s interesima ljudi koji danas imaju moć.

Trump je od politike napravio pijacu na kojoj se utjecaj kupuje, a principi često ostaju pred vratima. Plati i ne brini! Tako funkcionira njegova vlast. Trenutno plaća Dodik. Sve se uklapa u njegovu interesnu logiku. Trumpova je logika: volim više onoga ko više plati. Ko sada plaća? Pa, zna se. Iz ovoga treba izvlačiti pouke i zaključke. Takva je logika političke trgovine u kojoj se blizina vlasti pretvara u robu, a javni interes ustupa mjesto privatnim aranžmanima. U Trumpovom establišmentu vlada nepisano pravilo kakav otac, takvi sinovi.

Što se tiče Bosanaca koji su Trumpa uvukli u novu korupcionašku epizodu, treba reći da Dodik neće odustati od svojih ciljeva zbog jedne odluke Ustavnog suda BiH. Sud može postaviti jasnu pravnu granicu, ali država mora osigurati da se ta granica poštuje. Ko očekuje da će se politički projekat raspasti zato što je proglašen neustavnim, ne razumije ni Dodika ni prirodu borbe koja se vodi. Ovdje valja podsjetiti da odluke Ustavnog suda BiH nisu političke preporuke koje se mogu prihvatiti ili odbaciti prema dnevnim potrebama. Sud je u više navrata utvrdio neustavnost akata i poteza vlasti RS-a kojima se osporavao ustavni poredak države. Te odluke su obavezujuće i moraju se provoditi. Problem nije u tome što pravo nije jasno, nego u tome što se politički izazovi ustavnom poretku nastavljaju i kada je o njima najviša sudska instanca već izrekla svoj stav. Zato BiH mora istovremeno braniti svoje pravo, insistirati na provođenju sudskih odluka i međunarodnoj javnosti objašnjavati šta je ovdje na kocki. Dodik istovremeno računa na Rusiju i Izrael, traži oslonac u Washingtonu. Njega ne zaustavlja pitanje jesu li ti centri moći međusobno suprotstavljeni. On pokušava iz ovog odnosa izvući korist za sebe. A gdje je tu bh. računica?

Dugo već upozoravam da BiH nema ozbiljnu strategiju međunarodnog lobiranja. Polovinom jula 2025. napisao sam da BiH mora hitno potražiti lobiste izvan svojih granica. U knjizi “Magle nad Bosnom” podsjetio sam na moj razgovor s Ashdownom iz 2008. i njegova upozorenja o separatističkoj politici RS-a. Bez uspjeha. Godine prolaze, a Sarajevo i dalje gleda na međunarodnu politiku kao na dobrotvornu ustanovu, a ne na prostor u kojem se sukobljavaju interesi. Nije dovoljno biti u pravu. Potrebno je da se za bh. argumente čuje tamo gdje se donose odluke. Zato smatram da vrijedi pohvaliti one koji se za BiH bore drugačijim sredstvima: istinom, argumentima i javnom riječju, bez novca i bez plaćenih posrednika. Godinama sam upozoravao na opasnosti koje prijete našoj zemlji, pisao o njenom ustavnom položaju i objašnjavao međunarodnoj javnosti zašto se BiH ne može svesti na dogovor nacionalnih političkih elita. To nije isto što i plaćati pristup ljudima na vlasti. Jedno je kupovati nečiju blizinu, a drugo je pokušavati pridobiti ljude istinom. Postoje oni koji će o BiH govoriti i bez honorara, zato što vjeruju u njenu slobodu, cjelovitost i pravo da opstane kao država svih svojih građana. Patriotizam se ne kupuje i ne gradi parama. Ali ni ljubav prema domovini ne oslobađa državu obaveze da organizirano i profesionalno zastupa svoje interese. Ima, međutim, i takvih primjera koji izazivaju gađenje, kao slučaj Jonathana Moorea, nekadašnjeg šefa Misije OSCE-a u BiH, koji je prodao svoja uvjerenja za 30.000$ mjesečno. Do jučer je s pozicije međunarodne odgovornosti zastupao jednu liniju, a danas šalje dijametralno drukčije poruke u korist RS-a. To su primjeri rada za novac.

Bit će onih koji će reći da se ne živi od patriotizma. Ali, poruka je, međutim, sasvim drugačija, da je to, ustvari, jedino moralno i čestito. Upravo za to BiH mora imati vlastite argumente, dokumentirane činjenice i ljude koji će ih zastupati, neovisno o tome ko je trenutno na kojoj poziciji u vlasti. Naši politički prvaci prečesto su zauzeti borbom za fotelje i stranačkim računima. Država im je bila velika na riječima, a mala kada je trebalo organizirati njenu dugoročnu odbranu. Takvima je najvažnija priča kako iz politike (krave muzare) izvući što je moguće više koristi i od nje napraviti biznis. Zato ne čudi što se u njoj pojavljuje mnoštvo neznalica i odsustvo onih koji bi mogli koristiti svojoj zemlji. Ali, c’est la vie. U RS-u jedan čovjek godinama vodi svoju političku igru. U Sarajevu se mijenjaju igrači, a strategija se ne mijenja jer je, u stvari, i nema.

BiH nisu potrebni lobisti koji će služiti privatnim interesima političara. Potrebna joj je profesionalna i transparentna mreža ljudi koji poznaju američke i evropske institucije, razumiju političke procese i mogu braniti ustavni poredak, teritorijalni integritet i evropsku budućnost zemlje. To nije luksuz. To je posao države. Zato priča o Trumpovim operativcima u Banjoj Luci nije samo priča o novcu koji Dodik (SNSD) isisava iz budžeta RS-a u smislu država - to sam ja. Ona je upozorenje Sarajevu. Dok Dodik plaća da ga čuju, BiH još čeka da je saslušaju. I upravo u toj razlici sadržana je cijena bosanske političke naivnosti.