Jasmina Kevrić za Oslobodjenje.ba: Od izbjeglice do nagrađivane hirurginje u Australiji

Jasmina Kevrić za Oslobodjenje.ba: Od izbjeglice do nagrađivane hirurginje u Australiji

Jasmina Kevrić / Foto / Privatni album

Merima Hamulić Trbojević |

Rođena u Brčkom, u Australiju je stigla kao djevojčica iz izbjegličke porodice, a danas je specijalistica hirurgije dojke i dobitnica prestižne nagrade UNHCR-a i SBS-a

Dodajte Oslobodjenje.ba u omiljene izvore na Google-u

Dr. Jasmina Kevrić, porijeklom iz Brčkog, a sada nastanjena u Melbourneu, dobila je godišnju nagradu Agencije Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR ) za Australiju i SBS-a (Australska javna medijska kuća za multikulturalna pitanja) za uspjeh koji je postigla kao specijalista hirurg za rak dojke.

Ova nagrada dodjeljuje se ljudima koji su napravili veliki uspjeh u određenom polju, a došli su kao izbjeglice u Australiju. Nagrada je nazvana prema preminulom australijskom sportskom novinaru Lesu Murrayu koji je također došao u Australiji kao izbjeglica i doprinio razvijanju tolerancije i poštovanja među ljudima različitog porijekla, rase, religije...

Nastavak vijesti ispod oglasa

Povodom obilježavanja Svjetskog dana izbjeglica i dodjele nagrade u Sydneyu, razgovarali smo sa dr. Kevrić.

Za početak, Jasmina, recite nam nešto o sebi.

- Kao prvo, htjela bih da vam se zahvalim što se odlučili da pišete o meni. Kevrić je moje djevojačko prezime koje sam zadržala jer je dio mog identiteta i puta koji sam prošla.

Nastavak vijesti ispod oglasa

Rođena sam i odrasla u Brčkom. Početkom rata imala sam šest godina. Tokom rata živjeli smo u naselju Brka kod djeda i nene, i taj period je obilježio moje djetinjstvo i pogled na život. U Australiju sam došla sa 12 godina zajedno sa roditeljima i mlađim bratom. Danas živim u Melbourneu, udata sam i majka sam dvoje male djece. Velikim radom i uz ogromnu podršku moje porodice, mame, tate i brata, a kasnije i supruga, uspjela sam ostvariti svoje snove.

Jasmina Kevrić

Kada sam pročitala vijest o vašoj nagradi i tekst o vama, činilo mi se da si sve to lako ospjela ostvariti. Da li je stvarno bilo tako?

- Što se tiče školovanja, od samog dolaska u Melbourne put nije bio lagan. Došla sam bez znanja jezika, u potpuno novi sistem i okruženje. Trebalo se navići na sve te godine velikih promjena: naučiti jezik i vjerovati da pripadam tu. Imala sam vrhunske rezultate u školi Noble Park Secondary College i nakon toga sam dobila stipendiju od Univerziteta Melbourne da studiram medicinu. Završila sam medicinu, a nakon toga su uslijedile godine dodatnog usavršavanja i rada da postanem specijalista i subspecijalista za hirurgiju dojke.

Nastavak vijesti ispod oglasa

To je bilo vrijeme velikih odricanja, a i trenutaka sumnje. Ponekad sam se pitala da li mogu dalje i pomišljala na odustajanje. Ali uz podršku ljudi koji me vole uvijek bih skupila posljednje atome snage. Tada bi proradio i taj bosanski inat, glavu gore i idemo dalje. Ove riječi su me podsjetile na izjavu Malale Yousafzai o djevojkama izbjeglicama: "Ili potpuno izgubiš nadu pa se rasprsneš i razbiješ u komadiće, ili postaneš toliko otporan da te više niko ne može slomiti."

Hirurgija je jedna veoma specifična specijalizacija na koju su se uglavnom do sada odlučivali muškarci. Kako se osjećaš radeći taj posao?

- Biti žena hirurg u profesiji koja je dugo bila pretežno muška nije uvijek bilo jednostavno. Bilo je trenutaka kada sam osjećala da moram raditi više i dokazivati se više da bih stekla isto povjerenje. Ali za mene je to postao izazov, a ne prepreka. Uvijek kada bi mi bilo najteže, u mojim mislima su bile slika granata koje su padale i ranjavale ljude oko mene. Tog momenta ja sam poželjela da postanem hirurg i da pomažem drugima. Bila sam zahvalna ljudima koji su pomogli i članovima moje porodice kada su bili ranjeni. Ništa mi nije moglo spriječiti da to i ostvarim.

Nastavak vijesti ispod oglasa

Također sam naučila da uspjeh ne dolazi sam. Danas, uz posao koji je veoma zahtjevan, balansiram i ulogu supruge i majke. Nije uvijek lako, ali porodica mi daje smisao i podsjetnik zašto sve ovo radim.

Koliko je još uvijek Bosne u tebi?

- Uvijek sam ostala povezana sa Bosnom i Hercegovinom i ponosna sam na svoje porijeklo. Vjerujem da smo mi ljudi iz Bosne i Hercegovine vrijedan, pošten i izdržljiv narod i nadam se da moja priča može pokazati šta je moguće ostvariti bez obzira odakle neko potiče.

Nastavak vijesti ispod oglasa

Dodjela nagrade i intervju s dr. Jasminom Kevrić bio je centralni dio ove proslave. U prepunoj svečanoj sali, sa više od nekoliko stotina posjetilaca, Jasmina je oduševila sve svojom pričom o patnji kroz koju su ona i njena porodica prošli, ali i nevjerovatnom snagom, upornošću, teškim radom i ponosom sa kojim priča o svom porijeklu. Jasmina nastavlja i dalje da pomaže drugim izbjeglicama, radi mnogo na informisanju žena o raku dojke, važnosti pregleda dojki (mamograma) i objašnjenju mnogih pogrešnih vjerovanja o menopauzi.

- Važno je da se borimo i protiv negativnih ubjeđenja nekih dijelova društva o izbjeglicama. Izbjeglice imaju ogorman potenicijal, važno je da imaju šansu da razviju taj potencijal i doprinesu društvu u kojem žive, izjavila je Jasmina govoreći o tome zašto je njena nagrada važna za nju, ali i za druge izbjeglice.

Nastavak vijesti ispod oglasa

Jasminin uspjeh je i naš ponos, ali i veoma važan u trenutku kada se i u Australiji antiimigracioni sentiment opet počeo dizati. Svi prosutni na svečanosti spominjali su važnost uloge UNHCR-a i pomoći ljudima koji moraju da napuste svoje domove zbog ratova koji se još uvijek dešavaju na nekoliko lokacija širom svijeta. Svi su se složili sa izjavom jedne od govornica na toj svečanosti, da naše vjerovanje o pomaganju tim ljudima treba da se pretvori u nadu da se to može uraditi, a onda da ta nada postane naša akcija.

Komentari (0)

Nema komentara

Budite prvi koji će komentarisati ovaj članak.

Prijavi se na naš newsletter!