Ko nosi veći teret ekonomije u Bosni i Hercegovini - radnici ili poslodavci

Povodom Međunarodnog praznika rada u fokusu ostaje vječno pitanje koliko su radnici u Bosni i Hercegovini zaista zaštićeni i da li jača zaštita radničkih prava može doprinijeti jačoj ekonomiji?

Iako zakonski okvir postoji, sagovornici Oslobođenja upozoravaju da se on u praksi često ne poštuje u dovoljnoj mjeri, posebno u privatnom sektoru.

Zakon na papiru

Prema riječima Rešida Fetića, predsjednika sindikata Nove željezare Zenica, "radnici prvo nisu zaštićeni od poslodavaca koji kupuju firme po BiH".

"Oni prvenstveno gledaju svoj interes, a kada ga više nema, nakon mjesec ili pet mjeseci proglase stečaj ili gase firmu. Postojeći zakoni formalno štite radnike, ali se u praksi često pokušavaju zaobići", navodi Fetić. On dodaje da se zakon o radu ne provodi dosljedno, te da i dalje postoje slučajevi isplata dijela plata "u koverti".

Govoreći o ekonomskom aspektu, Fetić smatra da jača zaštita radnika može doprinijeti većoj produktivnosti, ali i da je trenutni standard nedovoljan za osnovne životne troškove.

"Minimalna plata od 1.027 KM ne može pokriti osnovne troškove života. Za četveročlanu porodicu, da svaki dan jede samo sendviće, to nije dovoljno ni za osnovnu prehranu, a gdje su tu računi, školovanje i ostalo", kaže on.

Saudin Sivro, predsjednik Sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja Kantona Sarajevo, podsjeća da je sistem radnih prava u BiH složen i neujednačen, što dodatno otežava njegovu primjenu.

"U BiH postoji više zakona o radu, potpisa i kolektivnih ugovora. Radničko zakonodavstvo nije centralizovano, nego je decentralizovano kao i država. Socijalni dijalog, kakav postoji u Evropskoj uniji, kod nas nije dovoljno razvijen, niti se u potpunosti poštuje", navodi Sivro.
On upozorava da neujednačeni propisi između entiteta i kantona stvaraju nejednake uslove na tržištu rada, dok minimalna plata nije svuda jednako definisana.

"Bez jedinstvenog ekonomskog prostora i usklađenih propisa teško je govoriti o stabilnom tržištu rada i ekonomskom rastu", ističe on.

Prema njegovim riječima, veće plate i bolja zaštita radnika ne bi samo poboljšale standard građana, nego i smanjile odlazak radne snage iz zemlje.
"Minimalna plata bi trebala pratiti potrošačku korpu, jer tek tada možemo očekivati da radnici ostaju u BiH i da tržište rada bude stabilnije", zaključuje Sivro.

Reforme na čekanju

U Udruženju poslodavaca ističu da se često zanemaruje činjenica da i privreda nosi veliki teret postojećeg sistema, posebno kada je riječ o porezima i doprinosima na rad. Više od godinu je prošlo otkako je u Federaciji BiH odlukom Vlade FBiH minimalna plata povećana sa 619 na 1.000 KM, što je u javnosti izazvalo brojne rasprave.

"Može se reći da su poslodavci još jednom pokazali da su jedan od najotpornijih dijelova društva, prilagođavaju se i najzahtjevnijim okolnostima kako bi očuvali poslovanje i radna mjesta", kažu iz Udruženja poslodavaca. Istovremeno naglašavaju da taj proces nije bio jednostavan i bez posljedica, te da je povećanje troškova rada dodatno opteretilo poslovanje, posebno u malim i srednjim preduzećima. To se, dodaju, odrazilo i na investicione planove i konkurentnost, naročito u odnosu na zemlje regiona.

"Bilo je naravno posljedica po poslovanje, posebno jer u međuvremenu nije se išlo u drugu fazu fiskalnih reformi i rasterećenje privrede", naglašavaju. 

Što se tiče balansa između zaštite radnika i održivosti poslovanja, poslodavci smatraju da on mora biti zasnovan na konkretnim i provodivim rješenjima. To prije svega, ističu, podrazumijeva rasterećenje troškova rada kroz smanjenje doprinosa i parafiskalnih nameta.

"Također, fleksibilniji oblici rada i jasniji, jednostavniji propisi mogu doprinijeti većoj formalizaciji tržišta rada i smanjenju sive ekonomije", dodali su.

Ukazuju i na to da tržište rada u Federaciji BiH i dalje ima strukturne probleme, uključujući nedovoljno efikasan sistem zapošljavanja i neusklađenost evidencija nezaposlenih sa stvarnim stanjem na tržištu rada.
Prema njihovim ocjenama, bez reformi koje bi pratile evropske standarde domaća privreda teško može ostati konkurentna. Podsjećaju da nismo usvojili regulativu vezano za CBAM, kao ni pristup jedinstvenom plaćanju u eurima (SEPA) niti druge reforme, a sve to predstavlja terete u poslovanju.

"Dakle, poslodavci trebaju više izdvajati za poboljšanje statusa svojih radnika, a da bi to bilo moguće, institucije vlasti trebaju pratiti trendove, poboljšavati poslovni ambijent i jačati konkurentnost naše privrede", zaključuju.