Slaviša Vukičević: Barbarez je pravi čovjek na pravom mjestu

Nekadašnji fudbaler Sarajeva, koji je s bordo timom osvojio titulu šampiona Jugoslavije u sezoni 1984/85, Slaviša Vukičević već godinama živi na relaciji Francuska - Visoko. Na Koševo je stigao iz visočke Bosne, a dres Sarajeva nosio je devet godina. Nakon toga, preselio je u Francusku i nastupao za Creteil, te za Ivry. Karijeru je završio relativno mlad, u 32. godini. Vukičević je bio i reprezentativac BiH, odigravši četiri meča od 1992. do 1995. godine, kada je počelo stvaranje bh. nacionalnog tima.

 Od dolaska Sergeja Barbareza na mjesto selektora Vukičević je bio jedan od onih koji su davali maksimalnu podršku nekadašnjem kapitenu zmajeva. Uoči Mundijala iskoristili smo priliku da sa Vukičevićem razgovaramo o našem nacionalnom timu.

Intervju sa selektorom(VIDEO) Sergej Barbarez: Nećemo se nikoga bojati, ko god bio preko puta nas

Gospodine Vukičeviću, prvo da pitam kako gledate na mečeve baraža protiv Velsa i Italije iz sadašnje perspektive?

- Bile su jako emotivne i teške i duge utakmica. Mogu više da pričam o drugoj utakmici. Sada da me pitate šta je ko radio u svakoj minuti i gdje se kretao, gdje je stajao, ko je imao loptu, ja ću vam tačno reći. Bio sam mnogo emotivan da me je to razmišljanje o utakmici držalo desetak dana, jer sam prvi put vidio našu ekipu koja igra i zna šta hoće, koja pokazuje ono što pokazuju vrhunski sportisti Đoković, Dončić, Jokić. To je taj naš inat koji su momci sa 18, 20 godina pokazali. Svi su oni sjajni, ali kao reprezentacija smo pokazali ono što sam mislio da smo izgubili poslije rata. Sada imamo taj inat da se borimo za nešto, ali sa klasama od igrača. Pravili smo i faulove, pravili smo i greške, ali uvijek uzdignute glave i ovo što su momci napravili, to je stvarno veličanstveno i čestitam im od srca. Znate i sami da sam od početka bio velika podrška Barbarezu, a on je okupio sjajnu ekipu i moje mišljenje je da se sve ovo dešava jer je Barbarez oko sebe okupio jednu sjajnu ekipu. Niko im se ne petlja u posao, traže igrače koji imaju taj inat, ali koji imaju fudbalski kvalitet i stalno žele da napreduju, koji uživaju u fudbalu, napadaju jedan na jedan bez ustručavanja. Alajbegović i Bajraktarević odlično napadaju neke od najboljih defanzivaca svijeta, imaju karakter, ali i kvalitet. Nije to kao kod nas ovdje, gdje se pokušava nametnuti jedan sistem od naših ovdašnjih trenera da se mora igrati na jedan dodir, da se moraju brzo oslobađati lopte i tako dalje. Vidi se da ovi momci u reprezentaciji nisu izašli iz tog sistema, a Barbarez ih je sjajno uklopio. Daje im motiv, vjeruje u njih i nadam se da ćemo napraviti odličan rezultat na Svjetskom prvenstvu.

Spomenuli ste, a želim da damo posebnu pažnju tome. Vi ste čovjek koji je od starta u potpunosti podržavao selektora Sergeja Barbareza i njegov stručni štab. Često ste stajali u njegovu odbranu, vjerovali ste u ono što radi od starta.

- Da vam kažem iskreno, ne znam nijednog pravog igrača da je loš čovjek, a Sergej je bio sjajan igrač. Mi tu moramo radzvojiti nešto, ne radi se o tome kakav je Barbarez trener, on je selektor, a selektor, prije svega, mora biti dobar i čovjek od povjerenja, čovjek koji zna okupiti pravi tim ljudi oko sebe. Nije dobar onaj koji se pravi da sve zna, a pogledajte koliku važnost svemu daje Sergej Barbarez, koliku važnost daje svom timu. On je angažovao svoje bivše saigrače, ljude koje dobro poznaje i s njima krenuo u cijelu priču i stvarno je to jedan veliki pogodak. Moram pohvaliti i predsjednika F/NSBiH Vicu Zeljkovića, koji je dao Barbarezu i njegovom timu šansu, dao im odriješene ruke i nije tražio da odu nakon Lige nacija. Išlo se na dugoročni rezultat, ali je pravi rad došao na naplatu odmah. Znači, samo je važno postaviti prave ljude na pravo mjesto.

Čeka nas Svjetsko prvenstvo. Kanada, Švicarska i Katar nisu iz samog vrha svjetskog fudbala, ali nisu ni protivnici za potcijeniti. Ono što mene raduje da na ovaj Mundijal idemo sa optimizmom, poštujemo sve, to se vidi, ali najviše razmišljamo šta mi možemo. Kakva su Vaša očekivanja?

- Nemojte zaboraviti da svi oni koji se plasiraju na Svjetsko prvenstvo su vrhunske ekipe. Sama činjenica da smo se plasirali na Svjetsko prvenstvo govori da smo i mi klasa i tako se treba i ponašati. Fudbal je sport, emocije su tu kad izgubimo, emocije su tu kad pobijedimo. Ne treba plakati, niti potonuti kad izgubimo. Treba se radovati i uživati kakav god da je rezultat. Možda ćete se sjetiti utakmice, koja je meni ostala u dobrom sjećanju, kad je igrala Irska na Svjetskom prvenstvu i kad je gubila 0:4, cijeli stadion je pjevao himnu Irske. Dakle, reprezentacija je ponos i njoj se uvijek treba pjevati i bodriti je. Vjerujem da će tako i svi naši navijači, koji odu u SAD. Vjerujte mi da mi rezultat toliko nije ni važan, ali će ovi momci osvjetlati obraz i ono što ste nam pokazali u zadnjoj utakmici, mislim da možemo računati na njih, ali i oni na nas sa tribina.

Dugo godina ste u Francuskoj. Tamošnja selekcija, žargonski rečeno, djeluje zastrašujuće. Jesu li Francuzi glavni favoriti za zlato?

- Pa da budemo realni - Francuska može sastaviti pet reprezentacija samo kad uzmete imena onih koji nisu pozvani. Međutim, nisam toliko fan francuske igre, kao ni francuske reprezentacije, volim Argentinu, volim Messija i gledam samo Messija, svaku njegovu utakmicu gledam. Budim se uvijek kad on igra. Jednostavno, cijela Argentina me oduševljava, ta njena borba, pristup, igra, sve izgleda sjajno. I iskreno mislim da smo i mi na tom putu, gdje emocije nose sve. Što se Francuske tiče, svi ti igrači igraju u velikim klubovima, nijanse su vrlo male, sada je samo pitanje u glavi kako će reagovati, kako će igrati. Isto kao što mogu odigrati fenomenalno, mogu i loše, nemojmo zaboraviti u Africi kako je bilo 2010. Puklo je između trenera i igrača i ništa nisu osvojili. Francuska je uvijek negdje između vrha i dna, a granica je jako mala. Za njih je razočarenje ako nisu prvi, a za nas je uspjeh što smo se plasirali, sve ostalo je dodatni bonus.

I za kraj, koliko pratite Fudbalski klub Sarajevo?

- Pa što se tiče FK Sarajevo, pratim, pogledam rezultate, gledao sam igru, igraju ponekad lijepo, imaju igrača koji su praktikovali dobru igru, međutim, onda izgube neke utakmice koje nisu trebali. Mislim da Sarajevo sa ekipom i sredstvima, koja ulažu, treba da uvijek bude šampion. Ima nešto što se potkrijepilo, ne ide, nekad prečka, nekad stativa, nekad nešto drugo, ali moja je želja da uvijek budu šampioni. Nadam se da će iduća sezona biti bolja, uvijek se nadam.