(VIDEO) Sergej Barbarez: Nećemo se nikoga bojati, ko god bio preko puta nas

Reprezentacija Bosne i Hercegovine će za tačno 20 dana utakmicom protiv Kanade otvoriti Svjetsko prvenstvo 2026. godine. Dok se reprezentativci polako skupljaju u našem glavnom gradu, gdje će obaviti prvi dio priprema za ovo veliko takmičenje, obavili smo razgovor sa selektorom Sergejom Barbarezom.

Razgovarali smo o putu u prethodne dvije godine, svemu što se dešavalo, emocijama koje su ga obuzimale nakon pobjeda, ali i poraza, mladosti našeg tima koja je postala apsolutni hit ne samo u BiH, nego i u cijelom svijetu i mnogim drugim temama.

Arsenal prvak nakon 22 godineBarbarez odabrao eventualnu zamjenu za Tabakovića, Arsenal ponovo postao prvak Engleske

Prošlo je neko vrijeme od plasmana na SP i svih dešavanja. Smirile su se strasti, kako danas gledate na te utakmice?

- Pa kako? S radošću osmijehom i ponosom da smo nešto veliko učinili. Da smo odigrali dobrih utakmica i plasirali se na Svjetsko prvenstvo. Radost i sreća prevladavaju.

Rekli ste da ste bili nervozni prilikom ulaska u svlačionicu na utakmici s Engleskom, kada ste debitovali na klupi. Kakvi ste bili na utakmici protiv Italije?

- Vjerujte, moja skala sada ide prema mirnoći. Rekao sam to nekoliko puta. Bio sam vrlo miran, vrlo uvjeren da ćemo se moći nositi s tim sportskim pritiskom i na kraju je tako i bilo. Poslije utakmice su proradile emocije, što je i normalno. Tokom utakmice i penala bio sam na zavidnom nivou što se tiče mirnoće.

U prvoj godini vašeg mandata, u osam odigranih utakmica, ostvarili ste šest poraza i dva remija. Poraz u Njemačkoj je bio izuzetno visok. Jeste li razmišljali da odustanete?

- Meni pitanje o odlasku nije realno. Ja sam uvijek komunicirao javno kako mi to vidimo i kako zamišljamo. Mi nismo bili na velikom takmičenju 12 godina i normalno je da ima i pesimizma nakon svega što se dešavalo. Kad dođe neko i počne pričati o nekim stvarima normalno je da se ne povjeruje odmah. Ja sam znao šta je realnost, kada ste 76. na svijetu, onda ne možete pričati da ćete u susretima s Mađarskom, Engleskom, Njemačkom, Holandijom, Italijom, pobjeđivati. Pogotovo kada promijenite 20 igrača i kada je selekcija u nekim momentima najmlađa u Evropi.

Je li zapravo ekipa "rasla" u toj Ligi Nacija, iako su se dešavali ti porazi?

- Pa sigurno. Iz poraza se može samo učiti. Mi smo svjesno ulazili u rizik. Tražili smo nove momke, novi identitet i vidjeli smo da ima prostora za to. To je bio naš put koji smo iskomunicirali to je bilo ono što želimo. Da se grb nosi sa ponosom, da se ne biraju igrači iz ličnog interesa i na kraju se ispunilo. Trebalo je to proći, ali smo vjerovali u to.

Pokazali ste emocije i kao igrač i kao selektor. Kako ste se osjećali nakon poraza od Njemačke?

- Vidjeli ste i moju reakciju nakon te utakmice, gdje sam bio iznenađen nekim pitanjima na pressu. Ja sam imao jasnu sliku i bilo nam je jasno zašto se desio takav rezultat. U nekim stvarima nismo funkcionisali kako treba i trebali smo to promijeniti. Nisu mene te stvari brinule, nego smo tražili hrabrost i klasični primjer toga je utakmica protiv Holandije tri dana poslije i vidjeli ste kako je tim reagovao.

O čemu ste razmišljali kada je Bajraktarević namjestio loptu na penal?

- Tada, vjerujte mi, ništa ne prolazi kroz glavu. Mi smo stajali i komunicirali smo već između sebe. Znao sam šta će se desiti ako Esmir zabije. Pustio sam jednostavno emociju da ide. Nismo htjeli da utječemo, poslije sam gledao te snimke, jer su oni malo dalje od nas. Kako su se svi radovali kod tog drugog penala, koji su Talijani promašili, i njegova faca, jer je on znao da je on taj. Sad se naježim kad vidim tu sliku.

A šta ste pomislili kada se lopta zakoprcala u mreži?

- Mi smo se samo zagrlili. Bilo je i suza i velikih i glasnih emocija. Ta činjenica da idete na SP kroz prve kvalifikacije je ogromna i to nam neće nikad niko ukrasti, bez obzira kako naš put nastavi. Iako se nadamo da ćemo nastaviti u ovom tempu.

Kakav je osjećaj kada izađete na teren Bilinog polja, onaj put od tunela do klupe?

- To je ono što meni daje optimizam. Taj moj odnos s navijačima, koji je uvijek bio dobar, bez obzira na rezultate. Da će doći nekada loše utakmice, eto upravo primjer nakon Njemačke i visokog poraza i tri dana kasnije, opet je taj moj put bio takav da me podržavaju na tom putu do klupe. Rezultati će biti ili neće, ali je bitno da ste iskreni. Prije sam govorio da trebamo promijeniti mjesto za klupe, ali sada mi je drago, jer se digne i atmosfera i sve na stadionu. Baš uživam u tim metrima, koje prolazim na terenu.

Kakav je osjećaj bio popeti se na balkon kod Vječne vatre i vidjeti onu masu koja vas je dočekala?

- Ja sam to doživljavao kroz karijeru, kada ljudi dolaze radi vas na stadion. I to je ogroman osjećaj. Sada kad sam stajao na balkonu, samo sam pomislio: Ti ljudi dolaze zbog mene, zbog nas! To je zaista velika čast. U ona doba, i radni dan. Sretnete sutra čovjeka u osam i znate da je do prije tri sata bio tu na proslavi. To je moja velika želja, ljude činiti sretnima. Pogotovo ovdje na Balkanu, gdje nije sve ružičasto, nego i malo sivo.

Ne dešava se baš često da se bh. sport hvali i pohvali. Kako gledate na pohvale koje su stigle iz Srbije i Hrvatske i njihove javnosti?

- Ja dobijem pohvale na svakodnevnoj bazi i kroz lične razgovore i intervjue koje sam davao za dosta medija izvan BiH.. Prelijepo je kako ljudi gledaju na "naše nove klince". Oni mijenjaju percepciju, kako igraju, postali su hrabri, ne boje se. Uvijek je rezultat nešto što će doći ili neće doći, ali je taj pristup i odvažnost bitna. Kada vam momci od 18 i 20 godina "rješavaju" odlazak na prvenstvo. Drago mi je da su to naši igrači, nose naš dres i naš grb.

Da li je ekipa koja ima tu mladost i kvalitet, dodatno izgradila i karakter u ovim utakmicama?

- Pa sigurno da će im to pomoći u razvijanju karijera. Ja im uvijek govorim, reprezentacija je najviši nivo fudbala. Tu igraš protiv najboljih. Gdje god dođete, protiv bilo koje države, igrate protiv najboljih iz te države. Tako moraju gledati i na sebe. Oni su izabrani da budu tu. Nismo mi velika država, ali opet ima dobrih igrača. Neko te mora izabrati da budeš tu. Moraju biti ponosni i pokazivati ponos što su s nama.

U susretu u kojem ste debitovali protiv Engleske u zapisniku je bio 21 fudbaler. Od njih 21 iz tadašnjeg rostera, njih 15 se nalazi na spisku za SP. Je li to neki kostur koji ste stvarali i nadograđivali?

- Nama je, silom prilika, u prve dvije utakmice protiv Engleske i Italije 12,13 igrača otkazalo iz nekih razloga. Potom mi je Holandija otvorila oči da moramo neke stvari mijenjati. Ali sam znao da će većina njih biti stalno s nama. I oni rastu, rastu u klubovima, 90% njih sigurno. Normalno, uvijek ima neko ko i nazaduje, ali smo dokazali da ih ne ostavljamo po strani. Vjerujemo u njih, jer su mladi i s razlogom su tu.

Prije dvije godine ste mi rekli da bi vam valjao jedan Emir Spahić. Jesu li Katić i Muharemović zapravo taj spoj?

- Oni su dokazali da funkcionišu kao dva različita tipa stopera. Na terenu treba drskosti. Oni su inicijatori neke energije. U svakom dijelu terena treba neko takav. Primjer Kolašinca, koji ja često navodim. Sejo čini igrače oko sebe boljim. Takvi nam igrači trebaju. Možemo mi sa klupe da se deremo, ali oni su ti koji će na terenu voditi cijelu situaciju.

Samo dva igrača iz Wwin lige se nalaze na dodatnom spisku. Šta trebaju uraditi klubovi da bi se igrači približili spisku reprezentativaca?

- Naš klupski fudbal napreduje. Pogotovo u evropskim okvirima. Ja bih najviše volio da to ide kroz sistem omladinskih reprezentacija, da prolaze kroz taj filter. Nedavno sam pročitao da je u BiH najmanje takvih u regionu. Neke smo i digli možda ranije, jer su nam trebali. Najsretniji bih bio da mogu imati četiri, pet igrača iz naše lige.
Evo za kraj, poruka našim navijačima. Šta mogu očekivati od reprezentacije u narednim danima?

- Mogu očekivati ono što su vidjeli i do sada. Hrabrost, bespoštedna borba, želju da nastavimo naš put, da se nikoga nećemo bojati. Nadam se da će nas ljudi gledati i bodriti, šta god na kraju ispalo. Mi ćemo imati taj feedback, šta se ovdje dešava i to će nam biti duševna hrana, rekao je Barbarez na kraju našeg razgovora.