Kanađanin iz Sarajeva: Navijam za BiH, pod uslovom da Kanada uzme zlato u hokeju!

Večeras u Torontu reprezentacija Bosne i Hercegovine igra protiv Kanade. O našim Zmajevima manje-više sve se zna. Međutim, i Kanađanima je ovo tek treće Svjetsko prvenstvo na kojem nastupaju. 

Prvi put igraju kao domaćini i očekuju pobjedu, ali čini se da im to nije toliko važno.

Bar smo takav dojam stekli razgovarajući s jednim od rijetkih Kanađana koji živi u Bosni i Hercegovini.

Uskoro počinje SPZmajevi na Mundijalu: Dubioza svira, Amerika sluša, Kanada strepi

- Iskreno, biću sretniji ako Bosna pobijedi samo zato što mislim da ljudi ovdje to zaista žele. Stvarno se osjeti strast. Znate, ja stalno gledam fudbal sa badžama i oni uvijek imaju neku matematičku formulu. Nada nikad ne umire. 'Ako Bosna pobijedi Italiju, pa onda Gruzija pobijedi s jedan razlike, a Španija izgubi sa dva razlike - onda imamo šanse'. Gledao sam utakmicu BiH - Italija s njima i ta eksplozija radosti... Nikad ništa slično nisam vidio. Tako da, što se tiče ove utakmice, sretan sam ako BiH pobijedi, sve dok Kanada može osvojiti Svjetsko prvenstvo u hokeju, kroz osmijeh kaže Antony Duncker, rođeni Kanađanin koji danas živi u Sarajevu.

Dunckerova veza s Bosnom i Hercegovinom traje više od 30 godina.
Kao pripadnik UNPROFOR-a u Sarajevo je stigao 1994. godine. U našoj zemlji ostao je do 2000. godine, a kasnije ga je život vodio preko Haga, Züricha i drugih diplomatskih misija. 

Jedna konstanta ipak je ostala - Bosna i Hercegovina. Tu je upoznao suprugu Minku, a zajedno s njom i ljude zbog kojih se uvijek vraćao.

Kada je riječ o sportu, Antony ističe da je u Kanadi on više zabava nego strast. Zato, u svom tipično kanadskom stilu, mirno poručuje da ne bi imao ništa protiv pobjede Bosne i Hercegovine. Štaviše, vjeruje da će i u Torontu večeras biti više navijača Bosne i Hercegovine nego domaće reprezentacije.

- Kažu da u Kanadi živi oko 80.000 Bosanaca i Hercegovaca, možda i više. Kada tome dodate ljude koji dolaze iz Sjedinjenih Američkih Država i organizovane navijačke grupe, mislim da će Bosanaca biti više nego Kanađana, smatra Antony.

Njihova kćerka Lejla studira upravo u Torontu. Na pitanje za koga će ona večeras navijati i osjeća li se više Kanađankom ili Bosankom, majka Minka kroz smijeh odgovara: 

„Ma ona je Bosanka. To je povukla na mamu.“

Antony i Minka danas uživaju u ranim penzionerskim danima u Sarajevu. Mogli su živjeti gotovo bilo gdje na svijetu, ali izabrali su Bosnu i Hercegovinu zbog prijatelja, porodice i osjećaja pripadnosti.

- Mi Kanađani smo ljubazni. Lako pristupamo ljudima i lako komuniciramo. Međutim, ovdje je to drugačije. Da u Kanadi počnem razgovor s nepoznatom osobom na ulici, ljudi bi to smatrali sasvim normalnim. Ali u Bosni, kada jednom započnete razgovor, veze koje nastaju mnogo su dublje. To su ozbiljna prijateljstva koja traju cijeli život, kaže Antony.

Nakon više od tri decenije života u BiH, Antony kaže da je naučio mnogo o našem mentalitetu. Ipak, ne smatra da je naučio sve: 
„Živim s Bosancima više od 30 godina, a još uvijek ih upoznajem.“