Demirović: Zvala me je Njemačka, moje srce je uvijek govorilo Bosna i Hercegovina

S.P. |
Bosanskohercegovački napadač Ermedin Demirović bio je gost u emisiji Međunarodnog olimpijskog komiteta "Svijet pod njihovim nogama: Svjetsko prvenstvo 2026", serijalu od 11 epizoda koji se emituje uoči Mundijala na Olympics channelu
Bosanskohercegovački napadač Ermedin Demirović bio je ekskluzivni gost na Olympics channelu povodom početka Svjetskog prvenstva u fudbalu, a dio njegovog razgovora prenosimo.
Reprezentacija Bosne i Hercegovine za Svjetsko prvenstvo je jedinstveno raznolika: 16 od 26 igrača rođeno je izvan zemlje, iako svi imaju snažne korijene u domovini. Demirović nije izuzetak. Rođen je u Hamburgu nakon što je njegov otac emigrirao u Njemačku, gdje je napadač započeo svoje igračke dane u akademiji Hamburger SV-a prije nego što je kao tinejdžer napustio dom i otišao u RB Leipzig.
- Moja majka i dalje krivi sebe jer je rekla da je, kao majci šesnaestogodišnjaka, bilo teško pustiti svoje dijete da ode, prisjeća se Demirović. - Kod kuće smo govorili samo bosanski. Za moje roditelje je bilo važno da odrastamo dvojezično i da znamo šta je dom.
- Također sam veoma zahvalan Njemačkoj na svemu, ali je jasno da sam ponosni Bosanac. Uvijek smo gledali nacionalne utakmice. Kada ste igrali u Bosni, to je bilo kao državni praznik. Kada smo imali šest sedmica odmora, uvijek smo bili u Bosni.
Demirović je oduvijek znao da će, ako se ukaže prilika, odlučiti nositi boje svojih korijena, a ne bijeli njemački dres svoje rodne zemlje.
Od prve prilike kao šesnaestogodišnjaka u mlađim kategorijama do seniorskog debija 2021. godine, uvijek je bilo samo Zmajevi. To je odluka koju su mnogi njegovi saigrači također donijeli u potrazi za najvećim snom o Svjetskom prvenstvu.
- Reprezentacija nam je bila sve, kaže Demirović.
-Kao malo dijete sam sanjao o postizanju golova za tim, a onda sam želio biti profesionalni fudbaler. Nisam tada ni znao da moram biti fudbaler da bih to uradio. Zato mi je uvijek bio najveći cilj da u nekom trenutku zaigram za Bosnu i Hercegovinu. Kada je odluka donesena, pozvala me je i Njemačka i znao sam da ću biti mnogo uspješniji ako budem igrao za njih. Ali uvijek sam od kuće čuo: 'Slušaj svoje srce, radi ono što misliš i ono što želiš'. Moje srce je uvijek nešto govorilo o Bosni i Hercegovini.
Nakon što su propustili mjesto koje bi im osiguralo automatsku kvalifikaciju u posljednjoj utakmici grupne faze prošlog novembra, šanse za Bosnu i Hercegovinu su se smanjile. Tadašnja pozicija na svjetskoj rang listi od 71. mjesta značila je da nisu bili nositelji i da su se plasirali u isti play-off kao i Italija.
Ali Demirović, koji je u to vrijeme bio povrijeđen, je vjerovao. Čak i dok su njegovi saigrači plakali jer nisu uspjeli ostvariti potrebnu pobjedu protiv Austrije, nakon što su vodili 76 minuta u Beču, imao je predosjećaj u stomaku. Prisjeća se:

- Rekao sam momcima: 'Vjerujte mi, i ne znam zašto, ali idemo na Svjetsko prvenstvo. Nije važno s kim igramo u baražu. Idem u Ameriku. Ne znam za vas, ali mi ćemo biti tamo.
Tim Sergeja Barbareza je morao ići u Cardiff i suočiti se s velškom ekipom koja je ciljala na uzastopne nastupe na Svjetskom prvenstvu.
- Više sam se bojao igranja u Velsu nego Italije kod kuće, priznaje Demirović.
- Oduvijek sam osjećao da ćemo pobijediti Italiju kod kuće, ali odlazak u Vels je trebao biti odlučujući trenutak. Hvala Bogu što imamo našu legendu Edina Džeku , koji nas je svojim golom glavom držao u igri. Sav trud našeg trenerskog štaba ove godine je nagrađen.
Džeko, kapiten reprezentacije Bosne i Hercegovine, izjednačio je rezultat u 86. minuti, što je dovelo do produžetaka i eventualnog izvođenja penala. Četrdesetogodišnjak je jedan od Demirovićevih idola, kolega napadač koji je bio mentor u nacionalnoj selekciji.
Kao najveći igrač zemlje, Džeko je služio kao motivacija, ali i kao inspiracija, saigračima koji su decenijama gledali u napadača Schalkea 04.
- Mnogo razgovaramo kada smo zajedno, pokušavam mnogo toga naučiti od njega, objašnjava Demirović.
- Uvijek smo govorili da moramo ići na Svjetsko prvenstvo zbog njega, jer zaslužuje da ponovo ide. Često mi je govorio da previše trčim. 'Budi tamo gdje si potreban.' Ali on zna da je to moj način igre, ne želi mi to uopšte oduzeti.
Džekine mudre riječi proširile su se na cijeli tim tokom njegovog govora prije utakmice finala doigravanja protiv Italije.
- Prvo što je rekao je: 'Momci, i ja sam nervozan kao i vi, otkriva Demirović.
- Onda sam pomislio: 'U redu, Džeko je samo osoba'. To je bio trenutak kada sam shvatio da će sva ova nervoza biti zbog nečega.
Te riječi kapitena Džeke su svakako pomogle smiriti nervozu u domaćoj svlačionici u Zenici, ne samo za Demirovića. Promašio je početni penal u pobjedi nakon penala protiv Velsa, a protiv Italije je bio starter na desnom krilu.
- Nikada u životu nisam bio toliko nervozan ni zbog čega, kaže o toj nezaboravnoj martovskoj večeri.
- Uvijek sam mislio da će mi najnervozniji trenutak biti prosidba supruge, ali ovo je nadmašilo sve.
- Moji saigrači i ja smo sjedili zajedno u sobi četiri ili pet sati prije utakmice. Tada bismo obično spavali, umjesto toga smo sjedili u sobi i smijali se do smrti jer smo bili toliko nervozni. Nismo znali šta da radimo.

Nekoliko sati kasnije, pobjednički penal Esmira Bajraktarevića oslobodio je sve te tjeskobne osjećaje u nacionalnu zabavu. Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo su jedno dostignuće, ali postići to pobjedom nad četverostrukim svjetskim prvacima? Jednostavno kultno.
Sada je Bosna i Hercegovina spremna ubrati plodove te iscrpljujuće kvalifikacione kampanje.
Grupu B započinju susretom sa suorganizatorima Kanadom u Torontu, prije evropskog duela sa favoritima grupe, Švicarskom. Posljednja utakmica protiv dvostrukog azijskog prvaka Katara mogla bi biti odlučujuća za njihovu sudbinu.
- Zaista se radujem tome, kaže Demirović,
- Jedva čekam. Ne mogu ni zamisliti kakav će biti osjećaj kada prvi put obučem dres sa oznakom Svjetskog prvenstva.
Posljednji put kada je Bosna i Hercegovina igrala na Svjetskom prvenstvu, Demirović je bio tinejdžer koji je šetao ulicama Njemačke sa stotinama drugih Bosanaca u njihovim plavo-bijelo-žutim nacionalnim bojama.
- Jednostavno smo željeli svima pokazati da je naša nacija uključena, zato smo svaku priliku koristili da ponosno pokažemo da smo tu, zaključuje on.
Ovog puta, 28-godišnjak će učiniti isto na terenu na svom prvom FIFA Svjetskom prvenstvu.

Komentari (0)
Nema komentara
Budite prvi koji će komentarisati ovaj članak.