Amerikanci opet hit na mrežama, evo zbog čega ih ismijavaju ljudi širom svijeta

Svjetsko prvenstvo 2026. počinje u četvrtak, a društvene mreže ponovo su pune snimki navijača iz Sjedinjenih Američkih Država koje ostatak fudbalskog svijeta dočekuje s podsmijehom. Skandiranje "U-S-A! U-S-A!" ili poznati povik "I believe that we will win!" redovno postaju viralni, a komentari evropskih i južnoameričkih navijača uglavnom su nemilosrdni.

Mnogima izvan SAD-a američko navijanje zvuči umjetno, monotono ili čak pomalo dječije. Međutim, iza toga stoji puno dublja priča od nekoliko viralnih videa. Razlog nije to što Amerikanci ne znaju navijati, nego činjenica da se njihova navijačka kultura razvijala potpuno drukčije od one na koju je fudbalski svijet navikao.Građani SAD-a nisu ništa manje strastveni navijači od Evropljana ili Južnoamerikanaca. Međutim, navijačka kultura u SAD-u nastajala je u drugačijem sportskom okruženju.

VIDEOBosanci i Hercegovci u Torontu uoči prvog meča Zmajeva, ovo su njihove poruke

Dok su se u zemljama poput Engleske, Argentine, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije ili Italije navijačke pjesme razvijale decenijama, često kroz lokalne zajednice i generacije navijača, sport u SAD-u odrastao je uz drugačiji model zabave. Na stadionima i u dvoranama važnu ulogu imaju cheerleaderice, školski bendovi, razglas i različiti animatori publike.

Zbog toga su kratki povici poput "Defense!", "Let's go!" ili "U-S-A!" potpuno uobičajeni u sportskoj kulturi SAD-a. Ondje nije neobično da publika reagira na poticaje s razglasa ili da ritam navijanja vodi službeni spiker.

Evropljanima je to čudno

U većem dijelu Evrope fudbalske tribine funkcioniraju drukčije. Navijačke pjesme često imaju više strofa, prepoznatljive melodije i lokalne reference koje se prenose s generacije na generaciju.

Atmosfera se uglavnom stvara spontano, bez pomoći stadionske produkcije. Mnogi navijači smatraju da upravo oni trebaju biti glavni kreatori atmosfere, a ne klub ili organizator utakmice.

Zbog toga jednostavni povici kakvi su uobičajeni u SAD-u mnogim Evropljanima djeluju previše pojednostavljeno. Kritičari često ističu da se ista fraza ponavlja desetine puta bez veće kreativnosti ili prilagodbe situaciji na terenu.

Na društvenim mrežama nije rijetkost vidjeti usporedbe američkih navijačkih povika s navijanjem školskih sportskih ekipa ili čak dječijih takmičenja, što dodatno potiče ismijavanje.

Najveći predmet sprdnje na društvenim mrežama postala je njihova navijačka "pjesmica" koja glasi: "Cuz we support the US, the US, the US. That's the way we like it. We like it. We love it." Ovi stihovi su postali viralni hit zezancije zbog svoje "preslatke" i ne-fudbalske atmosfere u usporedbi s ultrasima širom svijeta.

Fudbal u SAD stigao kasnije

Važan dio priče krije se i u činjenici da fudbal nikada nije bio vodeći američki sport.

Generacije Amerikanaca odrasle su uz američki fudbal, bejzbol, košarku i hokej. Fudbal je decenijama bio sport koji se uglavnom povezivao s djecom i školskim takmičenjima, dok je profesionalna scena ostajala u sjeni velikih američkih liga, prenosi Index.hr.

Tek posljednjih dvadesetak godina popularnost fudbala počela je ozbiljnije rasti. Dolazak velikih zvijezda u MLS, rast gledanosti evropskih liga i sve veći uspjesi reprezentacije privukli su novu publiku.

Zbog toga fudbalski navijači iz SAD-a još uvijek grade vlastiti identitet. Jedan dio pokušava preuzeti elemente evropske ultras kulture, dok drugi ostaje vjeran tradicionalnom američkom načinu navijanja. Rezultat je često kombinacija koja ne djeluje potpuno prirodno ni jednima ni drugima.

"Ni evropske tribine nisu uvijek kreativne"

Zanimljivo je da se mnogi Amerikanci slažu s dijelom kritika. Na forumima i društvenim mrežama često priznaju da su pojedini povici zastarjeli ili da ih publika koristi više iz navike nego zato što ih smatra posebno inspirativnima.

Istovremeno, dio navijača upozorava da evropski ljubitelji fudbala ponekad romantiziraju vlastitu kulturu.

- Mnoge navijačke pjesme zapravo se oslanjaju na iste melodije i obrasce koji se ponavljaju decenijama, a ni kreativnost nije uvijek na nivou kakvom se često predstavlja, napisao je neko na Redditu.

Drugim riječima, obje strane ponekad imaju iskrivljenu sliku o onoj drugoj.

Razlika između sporta i spektakla

Možda najveća razlika leži u tome kako se sport doživljava. U Evropi se stadion često posmatra kao mjesto na kojem navijači stvaraju predstavu. Transparenti, pjesme i atmosfera smatraju se sastavnim dijelom događaja.

U SAD-u predstavu uglavnom organizira klub. Muzika tokom prekida igre, veliki videozidovi, takmičenja za gledaoce, "kiss cam", animacije i različiti zabavni sadržaji dio su iskustva odlaska na utakmicu.

Zbog toga se evropski navijači često čude stvarima koje su Amerikancima potpuno normalne, dok Amerikanci evropske tribine ponekad doživljavaju kao previše ozbiljne ili čak neprijateljski raspoložene.

Internet ih jedva čeka

Možda se ostatak svijeta voli šaliti na račun navijača SAD-a, ali jedno im se ne može osporiti - znaju privući pažnju. Kako se približava Svjetsko prvenstvo 2026., na kojem će SAD biti jedan od domaćina, nema sumnje da ćemo gledati još puno viralnih snimki, rasprava i usporedbi s evuropskim i južnoameričkim tribinama.

Hoće li Amerikanci napokon osvojiti fudbalski svijet svojim stilom navijanja ili će internet nastaviti zbijati šale na njihov račun? Odgovor ćemo saznati vrlo brzo.