Stiže nova generacija talenata, hoće li ove momke Barbarez uskoro zvati u reprezentaciju?

Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine okončala je nastup na Svjetskom prvenstvu u šesnaestini finala, te se polako sliježu dojmovi o turniru koji je, kada se pogleda cjelokupna slika, ipak bio uspješan.

U grupnoj fazi koja je po prvi put brojala 48 reprezentacija učesnica osvojena su četiri boda, a time je osiguran plasman među 32 najbolje selekcije, gdje se protiv domaćina turnira Sjedinjenih Američkih Država nije napravilo previše. No, možda se nije ni moglo napraviti.

Odgovorio nakon utakmicePitanje koje interesuje mnoge, hoće li Sergej Barbarez i dalje biti selektor?

Dvojak je optimizam koji prevladava u Bosni i Hercegovini nakon ovog turnira. Prvi razlog je činjenica da je ekipa vrlo mlada te da, prirodnim, biološkim putem, ovaj tim jednostavno ima zagarantovan napredak, mada ostaje da se vidi do kojeg nivoa.

Drugi signal za optimizam leži u činjenici da je moguće identifikovati nedostatke sa kojima se susreće naš nacionalni tim, a kada je nedostatke moguće lahko identifikovati, onda se i njihovom rješavanju može pristupiti kvalitetnije i studioznije.

Sergej Barbarez i njegovi saradnici sklopili su ekipu čiji se kvalitet u presudnom momentu kvalifikacija oslanjao na samopouzdanje, borbenost i fanatičnu posvećenost cilju, a to je rezultiralo plasmanom na Svjetsko prvenstvo onda kada je to bilo potpuno neočekivano.

Istovremeno, reprezentacija BiH je imala i evidentne konceptualne nedostatke u posjedu lopte i kreaciji igre, a sistem igre, uslovljen kadrom na raspolaganju, ali i činjenicom da nije bilo previše vremena za promjene u utakmicama koje su sve redom odlučujuće, nije se mijenjao ni na Svjetskom prvenstvu. Kadar koji je izborio turnir uglavnom ga je i odigrao, i to na način na koji ga je izborio, no sada je došlo vrijeme da se neke stvari unaprijede, kako bi postale funkcionalnije.

Kao što je selektor sa svojim stručnim štabom pokazao u više navrata, taj se napredak ostvaruje dovodeći talentovane igrače bh. porijekla pod našu zastavu. Danas svi bruje o Kerimu Alajbegoviću, Esmiru Bajraktareviću i Erminu Mahmiću, no neko je prethodno pokazao veliko povjerenje u njihove sposobnosti, prezentovao im porodičnu atmosferu unutar nacionalnog tima i na taj način ih uvjerio da je njihovo mjesto u reprezentaciji BiH. Nije se pravio da ne postoje, nije ih tjerao da na koljenima mole da igraju za BiH. Drugim riječima, ego je ostavljen po strani.

Ovakvih je mladića još, kao što je Emir Spahić ranije istakao, prate se desetine mladih fudbalera, postoji skauting sekcija i mnoge od njih možda ćemo u budućnosti gledati u našem nacionalnom timu. U nastavku ćemo prezentovati neke od njih, one za čije se usluge Bosna i Hercegovina vrlo izvjesno već bori, ako njihova budućnost u našem dresu nije već i osigurana. Ovdje su imenovani fudbaleri koji još nisu zvanično dio bh. reprezentacije, te iz tog razloga na listi nema imena poput Amila Šiljevića, Emana Košpe ili Nidala Čelika, koji su se već opredijelili za naš nacionalni tim.

Salko Hamzić je golman rođen 2006. godine koji je prošao kompletnu školu Red Bull Salzburga, a iako mu se predviđala ozbiljna seniorska karijera u ovom klubu, jer je već sa 17 godina bio priključen radu prvog tima, priliku za igru nikad nije dobio. Dosadašnje seniorsko iskustvo Hamzić je skupljao braneći za podružnicu Salzburga, Liefering, gdje je odigrao 27 utakmica. Ipak, ovog ljeta je prešao u WSG Tirol, u kojem bi trebao vrlo brzo izboriti mjesto prvog čuvara mreže. 

Hamzić se još ranije povezivao sa reprezentacijom BiH, ali nikad nije došlo do konkretnijih pregovora i informacija o tome je li zainteresovan da brani za naš tim. Kao golman koji je izašao iz Red Bull akademije, Hamzić je drugačiji profil od drugih čuvara mreže koje imamo na raspolaganju, ali njegov napredak i eventualni ulazak u konkurenciju na golu reprezentacije ovisit će od nastupa u austrijskoj Bundesligi, odnosno toga hoće li i koliko brzo izboriti mjesto prvog golmana.

Zinedin Smajlović je okolnim putem stigao do nivoa da postane zanimljiv reprezentaciji BiH. Rođen je 2003. godine i igra za norveški Sandefjord, nakon što nije dobio povjerenje u italijanskom Lecceu, a potom ni u jednom klubu u Švedskoj, u čijem je fudbalskom sistemu odrastao. Smajlović ima karakteristike vrlo zanimljivog štopera, jer je visok 191 cm i vrlo snažan u duelima, posjeduje solidnu brzinu, no njegov prvi kvalitet koji ga izdvaja od igrača sličnih fizičkih karakteristika jeste igra nogom. 

Bosna i Hercegovina ima problem sa kreacijom igre kroz pas igru, iako je Tarik Muharemović vrhunski u igri nogom, no sa dva takva štopera izlazak iz zadnje linije bilo bi neuporedivo teže zaustaviti. Vrijedno je spomenuti da će Smajlović ovog ljeta sigurno napustiti Sandefjord, a među klubovima interesantima spominjali su se Celtic, Rangers, Lyon, Feyenoord, Ajax i Bodo/Glimt. Ipak, transfer je trebao biti vrijedan oko 5 miliona eura, da bi se potom u priču umiješao grčki Olympiakos i napravio transfer za oko 6 miliona eura.
 

Ahmed Hadžimujović je još jedan mladi defanzivac koji igra za Novi Pazar, a rođen je 2007. godine. Sa samo 18 godina je prvo ime Novog Pazara, a njegove dobre partije u prošloj sezoni srbijanske Superlige gotovo da su zagarantovale njegov prelazak u neku od mnogo snažnijih liga. Tri kluba koja su najviše zainteresovana za potpis Hadžimujovića su Brentford, Udinese i Red Bull Salzburg. 

Spominju se i Bochum, Sturm Graz, kao i još nekoliko klubova, ali zanimljivo je istaći gore pobrojana tri, jer svi imaju zasebne, potpuno različite algoritme za otkrivanje potencijalno talentovanih fudbalera, a svaki od njih je Hadžimujovića istakao kao potencijalno vrhunskog igrača. Naravno, vrijedi istaći i da je Hadžimujović omladinski reprezentativac Srbije, te da ne postoje garancije da je zainteresovan za reprezentaciju BiH. No, nema apsolutno nikakve dileme da je stručnom štabu reprezentacije BiH zanimljiv.

Sean Dulić je rođen 2005. godine, a ovog ljeta je iz trećeligaša Munchena 1860 prešao u redove Hoffenheima, sa kojim će igrati Evropsku ligu. Dulić je visok 187 cm i izuzetno je snažan defanzivac i bespoštedan borac, ali morat će izboriti status na klupskom nivou, da bi ušao u konkurenciju da postane bh. internacionalac. Hoffenheim nije bio jedini bundesligaš zainteresovan za mladog štopera, što govori da ipak ima dosta potencijala, a nije bez razloga smatran ponajboljim štoperom treće lige. 

Činjenica da je u konkurenciji većeg broja zainteresovanih bundesligaša odabrao baš Hoffenheim mogla bi ukazivati na to da postoji i određen razvojni plan za Dulića. On je bivši mladi reprezentativac Njemačke, ali teško je očekivati da bi odbio poziv reprezentacije BiH, ako bi on došao.

Mirza Ćatović je vjerovatno igrač sa najvećim potencijalom da u kraćem i srednjem roku potpuno transformiše igru reprezentacije BiH. Rođen je 2007. godine, član je Stuttgarta i još nema seniorskog iskustva, ali u pitanju je moderni zadnji veznjak sa potencijalom da dostigne elitni nivo. Već se uveliko spominje transfer nalik na onaj Kerima Alajbegovića od prošlog ljeta u Red Bull Salzburg, gdje bi dobio šansu za igru i nesmetan razvoj. 

Igra za juniorsku reprezentaciju Njemačke čiji je ključni igrač na Evropskom prvenstvu do 19 godina koje se trenutno igra, a karakterišu ga visina, snažna duel igra te odlično pozicioniranje i pokrivanje terena. Neki tvrde da je njegov potencijal čak da dostigne nivo vodećih zadnjih veznjaka današnjice, a bilo to tačno ili ne, sigurno bi bio u stanju da i sa dijelom ostvarenog potencijala postane ključni igrač za BiH. 
 

Kenan Busuladžić je veznjak švedskog Malmoa, također rođen 2007. godine. Igra na poziciji centralnog veznog i upisao je dosad 58 seniorskih nastupa, a njegova potpuna afirmacija očekuje se u predstojećem periodu. Busuladžić je član reprezentacije Švedske do 21 godine, a ako bi ga trebalo profilisati, onda je najpoštenije reći da se radi o veznjaku sa potencijalom da kontroliše tempo igre, no trebat će mu vremena da dođe na nivo da to može raditi u reprezentativnom fudbalu. 

Mediji su nedavno objavili da je pristao na poziv reprezentacije BiH, što je on negirao u izjavi za švedske medije, no ostavio je otvorena vrata za nastup za BiH u budućnosti. Svakako je igrač koji bi u budućnosti mogao imati prominentnu ulogu u reprezentaciji BiH ako se nastavi adekvatno razvijati.

Luka Topalović je centralni i ofanzivni veznjak rođen 2006. godine, a ima elitni potencijal. Mladi reprezentativac Slovenije je tokom ljeta 2024. godine sa 51 seniorskim nastupom za Domžale prešao u milanski Inter, gdje je u posljednje dvije sezone odigrao tek dvije utakmice, no redovno je igrao za Interov drugi tim i od ovog ljeta bi trebao postati dijelom seniorske ekipe. 

Topalovićevi roditelji porijeklom su iz BiH, ali njegov put kroz omladinske selekcije Slovenije zasad je jasan i realno je reći da šanse da zaigra za BiH nisu toliko velike. Međutim, jasno je i da je vjerovatno na radaru našeg nacionalnog tima te da bi prirodan put bio da već u septembru odlučuje o reprezentativnoj budućnosti između Slovenije i Bosne i Hercegovine. 

Adin Ličina je još jedan igrač koji ima ozbiljan potencijal, naročito u zadnjoj trećini. Mladić rođen 2007. godine igra na pozicijama desetke i krila, a njegov kvalitet se prvenstveno ispoljava u završnici akcija, driblingom ili udarcem. Individualno bi vrlo vjerovatno odskakao skupa sa Kerimom Alajbegovićem u odnosu na druge igrače u nacionalnom timu. Član je Juventusa, gdje je došao iz Bayerna i imao je sličan put poput prve zvijezde ekipe Kenana Yildiza, koji je također stigao iz Bayerna. 

Ličina u posljednjih pola godine igra za drugi tim torinske ekipe, ali nametnuo se do te mjere da trener Luciano Spalletti želi da ga prebaci u prvi tim naredne sezone i da mu ozbiljnu minutažu. Ličina igra za juniorsku selekciju Njemačke, a postoje oprečne informacije o tome koliko je realno da zaigra za Bosnu i Hercegovinu. Ipak, jasno je da se oko Ličine vrijedi potruditi.

Dženan Pejčinović je i prosječnim fudbalskim poznavaocima dobro poznato ime, a jedan je iz plejade igrača koji povlače paralele sa Edinom Džekom. Rođen je 2005. godine, visok 188 cm, a prošle sezone je stekao afirmaciju u Wolfsburgu, pa stoga ne bi trebale čuditi komparacije sa Edinom. Wolfsburg je ispao iz lige, pa bi Pejčinović ovog ljeta mogao promijeniti klub, jer je prošle sezone bio rijetka svijetla tačka kluba sa ukupno 12 golova. 

Problem sa Pejčinovićem predstavlja činjenica da je standardan njemački reprezentativac do 21 godine u eri kad Njemačka nema mnogo kvalitetnih ofanzivaca i gdje mu konkurencija nije superjaka. U ranijim medijskim istupima, Pejčinović je isticao da želi igrati za Njemačku prije nego za BiH ili Crnu Goru, čiji je dres također ranije nosio, no to je bilo prije fantastične priče Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu. Poziv u reprezentaciju BiH i prostor za igru Pejčinović bi mogao dobiti već u septembru, odluči li se za naš nacionalni tim.

Malik Jakupović je rođen 2009. godine i tek je prošlog mjeseca napunio 17 godina, ali već je počeo igrati seniorski fudbal za Philadelphiju Union u MLS ligi. Radi se o izuzetno talentovanom napadaču, a nemoguće je uzme li se u obzir njegova visina ne povlačiti paralele sa Edinom Džekom, jer je Jakupović visok 191 cm i stilom igre jako podsjeća na mladog Edina. 

Standardan je reprezentativac kadetske selekcije Sjedinjenih Američkih Država, no teško se oteti dojmu da on svoju budućnost vidi prvenstveno u dresu Bosne i Hercegovine. Realnost je da bi u ovom trenutku Jakupović teško imao mjesto u seniorskoj reprezentaciji BiH, ali ko zna kako će se stvari mijenjati do Evropskog prvenstva 2028. godine. Ono što je također realno jeste da Jakupović ima ogroman potencijal.