Barbarezova podmlađena reprezentacija sada kreće u rušenje rekorda

K.K. |
Veliki broj mladih igrača je počeo dostizati igračku zrelost, a u narednom periodu je za očekivati padanje brojnih važnih rekorda
Dodajte Oslobodjenje.ba u omiljene izvore na Google-uFudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine ušla je u jedan od svojih najljepših perioda, vjerovatno u cijeloj historiji nacionalnog tima.
Nakon dobrog nastupa na Svjetskom prvenstvu, naš nacionalni tim je nastavio praviti veliki napredak i čini se da je otišao stepenicu dalje, jer je u četiri kola izuzetno teške i izazovne grupe u B Ligi nacija, osvojio već osam bodova, i na pragu je da izbori prilično privilegovanu poziciju u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2028. godine.
Barbarez više ne može računati na Edina Džeku, i to je ogroman gubitak, ali utjeha je u mnogim drugim stvarima, o čemu najbolje govore brojke.
Malo je porazno da reprezentacija BiH postoji već 31 godinu, a da je u cijelom tom periodu, recimo, svega 12 igrača uopšte uspjelo da odigra 50 ili više utakmica za nacionalni tim. Pored toga, porazne su i druge brojke, recimo da su u cijeloj historiji reprezentacije BiH samo 73 igrača uspjela odigrati barem 20 utakmica.
S druge strane, ukupno je 379 igrača oblačilo dres nacionalnog tima na barem jednu utakmicu, s tim da je od tih 379 njih čak 99 odigralo samo po jednu utakmicu. Procentualno, preko 26%. Ili u prevodu, svaki četvrti igrač u historiji reprezentacije BiH nastupio je za nju samo jednom.
Ako bismo ušli u dublju analizu onoga što Barbarez radi, međutim, došli bismo do jako lijepog trenda, koji upućuje na kontinuitet. A samo kontinuitet donosi rezultat.
Napravimo mini komparaciju sa Hrvatskom. Iako je počela igrati utakmice kao samostalna zemlja tek malo prije Bosne i Hercegovine, Hrvatska ima 12 igrača sa 100 ili više nastupa, a čak 37 igrača sa 50 ili više nastupa. Nije Hrvatska odigrala toliko utakmica više od nas, mada svakako jeste odigrala više s obzirom na česta učešća na velikim takmičenjima, no jednom kad bi pronašla dobitnu formulu, nije ju pokušavala konstantno promijeniti, ili izgraditi od nule.
Ono što sada gledamo u selekciji Sergeja Barbareza slično je tome. Sead Kolašinac ima 73 nastupa i njegove brojke konstantno napreduju te je šesti igrač u historiji po broju nastupa, a trebao bi, ako zadrži svoje mjesto, sustići Vedada Ibiševića, koji ima 83 nastupa. Vjerovatno i Misimovića, sa nastupom više od Ibiševića.
No, prave se promjene dešavaju nešto niže na listi igrača sa najvećim brojem nastupa. Tako recimo Ermedin Demirović uskoro postaje 13. igrač sa 50 ili više nastupa na reprezentaciju BiH, a Benjamin Tahirović ih ima 35 i mogao bi uskoro i on da se nađe u ovom, za bh. fudbal, zaista elitnom društvu.
Amar Dedić ima 31 nastup, Nikola Vasilj njih 30, a slijede Armin Gigović sa 26 nastupa, Nikola Katić sa 25, Esmir Bajraktarević i Ivan Bašić sa po 24, te Tarik Muharemović i Amar Memić sa po 21. Svi oni imaju pred sobom još dosta kvalitetnog fudbala, naročito najmlađi među njima, i svi bi oni u budućnosti trebali biti temelji jedne ozbiljne selekcije koji će rušiti rekorde. Neki od njih, doduše, vjerovatno neće dobaciti do 50 nastupa, no većina hoće, a neki će prebaciti i 80, a vjerovatno i 100 nastupa.
Bosna i Hercegovina konačno ima igrače koji bi mogli steći status nacionalnih legendi kakav ima prije svih Džeko, a potom i još neki fudbaleri, a najbolja stvar sa aspekta rekorda i brojki jeste napredak Kerima Alajbegovića, koji sa tek navršenih 19 godina ima već 17 nastupa i tri pogotka, te je pred njim period u kojem bi trebao u oba aspekta itekako pomjerati rekorde. Hoće li to uspjeti, vrijeme će pokazati. No, reprezentaciju BiH konačno je uzbudljivo pratiti.


Komentari (0)
Nema komentara
Budite prvi koji će komentarisati ovaj članak.