Da li bi transfer Alajbegovića u Chelsea bio greška u ovoj fazi karijere?

Najtalentovaniji bh. fudbaler Kerim Alajbegović nalazi se na pragu transfera u londonski Chelsea, koji je navodno već dogovorio skoro sve detalje i sa njim i sa Leverkusenom, i ostalo je da se finalizira još samo nekoliko sitnica prije nego se transfer kompletira.

Leverkusenovu mladu zvijezdu tražilo je minimalno desetak klubova ovog ljeta, spominjali su se Roma, Atalanta, Fiorentina, Inter, Milan i Juventus iz Italije, te Arsenal, Manchester United, Chelsea i Tottenham iz Engleske. Interesa je bilo i mimo onog koji je bio u centru pažnje.

Zmaj na cijeniAtalanta prva krenula po Alajbegovića i izgubila bitku, gdje će završiti bh. zvijezda?

Ipak, na kraju je Chelsea reagovao najbrže, ponudio je oko 40 miliona eura Bayeru, a Xabi Alonso se direktno javio Alajbegoviću kako bi ga uvjerio da njegova budućnost leži u Chelseaju. Alonso je bio trener Leverkusena kada je Alajbegović ulazio, ili možda tačnije, pokušavao da uđe u seniorski fudbal, jer iako mu je konstantno davao šansu da trenira sa prvim timom i držao ga na klupi, naš fudbaler nije debitovao pod vodstvom Alonsa.

Upravo je zato u potrazi za šansom za razvoj napravio transfer u RB Salzburg, gdje je za jednu sezonu postao najbolji igrač austrijske lige, ponajbolji bh. fudbaler i meta onih gore već pobrojanih klubova.

Alajbegović međutim ima sada pred sobom ogroman zadatak. Chelsea je zalogaj koji se pokazao prevelikim za mnoge igrače profila istog ili sličnog Alajbegoviću, iako nisu svi, ruku na srce, pripadali u jednaku sferu talenta. Naš reprezentativac ima potencijal da se smjesti u red doslovno najboljih fudbalera svijeta, ali Chelsea nije klub koji ima strpljenje za potencijal.

Alonsova ekipa ovog ljeta je dovela Morgana Rogersa za rekordnu cifru od 117 miliona funti, a on igra na poziciji lijevog krila i definitivno će igrati kad god bude dostupan, jer bi trebao biti prvo ime Chelseaja. Pored njega, Chelsea ima mnoštvo krilnih igrača koji su u opticaju ili su na posudbama, jer su došli na sličan način kao Alajbegović, a nisu se uspjeli dokazati. Primjer je, recimo, Alejandro Garnacho.

Garnacho talentom nije ni blizu Alajbegovića i to je činjenica, ali bez obzira na to, razvoj mladih igrača nije visoko na listi Chelseajevih agendi uzme li se u obzir da su neki od najtalentovanijih igrača svijeta koji su u klub stigli danas izgubljeni.

Postoje, naravno, i oni drugačiji primjeri. Cole Palmer je jedan od najboljih igrača engleske lige, a nije doveden sa takvom reputacijom, niti se očekivalo da od početka karijere u Chelseaju postane nezamjenjiv. Sve je postigao svojim radom i talentom, istisnuvši mnogo skuplje plaćena pojačanja. Jamie Gittens, s druge strane, nije uspio.

Alajbegović je, pod uslovom da Chelsea ne procijeni da je za njegov razvoj bolja posudba i pošalje ga u bratski Strasbourg u Francuskoj, izabrao jedan od najtežih mogućih izazova za mladog igrača na svijetu. No, i on je jedan od najtalentovanijih mladih fudbalera svijeta.

Ima trenera koji ga poznaje i ipak mu vjeruje, a ima i platformu gdje nastaju najzvučnija imena svijeta. Ima konkurenciju, i to strahovitu, u Morganu Rogersu, ali nije Alajbegović ni u jednom momentu pokazao da bi to mogao biti problem za njega. Njegovo samopouzdanje je ogromno, to mu je dodatni bonus na već fantastične fudbalske karakteristike, tako da ne treba od početka osuđivati ovakav transfer.

Kada to radimo, stvari posmatramo iz perspektive prosječnog ili natprosječnog talenta. Međutim, Alajbegović nije ni prosječan ni natprosječan talenat, on je stepenicu iznad toga, a takvi talenti prije ili kasnije moraju uzeti na sebe najveće izazove. Alajbegović je to odlučio napraviti sa samo 18 godina.